beats by dre cheap

Jelah - oktobar 2017

Jelah je jedan manji gradic u sjevernoj Bosni sa 6.000. stanovnika. Nalazi se na raskrsnici puteva Tesanj-Prnjavor i Doboj-Teslic, oko 6 km sjeverozapadno od Tesnja. Mjesna zajednica Jelah je relativno mali prostor ukupne povrsine 9 km². Proteze se dolinom rijeke Usore. Sa sjevera i sjeverozapada se granici sa mjesnom zajednicom Kalošević sa sjeveroistoka sa opcinom Usora. Po konfiguraciji, reljef je brezuljkast, blagih nagiba. Najniza tacka u dolini rijeke Usore iznosi 173 m, a najvisa 205 m. nadmorske visine. Cijelo podrucje je pristupacno jer je uvezano mrezom lokalnih puteva kojom se naslanja na magistralni put Doboj-Teslic i regionalni put Prnjavor-Tesanj.

 

Ime naselja Jelah nije sa sigurnoscu razrijeseno. Najvjerovatnije bi moglo biti da je nastalo po imenu Jele "Ercuse" koja je imala kucu u danasnjem dijelu Jelaha "Katici"..." (na kraju sadašnje ulice 1. Marta).

 

Jelah kao centar istoimene mjesne zajednice je relativno mlado naselje. Sasvim je sigurno da je postojalo kao selo u vrijeme austrougarske uprave (o tome postoje i pisani podaci u literaturi), no isto tako postoji vjerovatnoca da je Jelah postojao i u vrijeme turske uprave u BiH. Medjutim, ako posmatramo podrucje mjesne zajednice Jelah kao geografski prostor u sklopu doline rijeke Usore, onda sa sigurnoscu mozemo utvrditi da na tom prostoru postoje tragovi zivota ljudi pocev od paleolita, pa sve do danasnjih dana. Arheoloska ispitivanja, koja su u dolini rijeke Usore u vise navrata vrsena, pokazuju da tu postoji veci broj lokaliteta iz praistorijskog doba, kao i iz kasnijih vremena. Sa izuzetkom paleolitskog nalazista kod usca rijeke Usore, ostali lokaliteti nisu detaljnije ispitani.

Tokom srednjeg vijeka dolina Usore biva naseljena slovenskim zivljem i istovremeno postaje jezgro istoimene zupe, cije je srediste bio grad Tesanj. Sa uspostavom banske vlasti u Bosni tokom XII vijeka, usorska zupa ulazi u sastav bosnaske srednjovjekovne drzave. Njeni bivsi gospodari Ugri (Madjari), su vise puta nastojali da je vrate u svoje vlasnistvo. U tome su uspjeli tokom prve polovine XIII vijeka, tj.u vrijeme krstaskih pohoda, sto su ih organizovali uz dozvolu rimskog pape, protiv bosanskih patarena i «Crkve bosanske». Tadasnji usorski knez Sibislav bio je ugarski pristalica, pa je usorska zupa, za izvjesno vrijeme, ponovo dosla u sastav ugarske drzave. U vrijeme vladavine dinastije Kotromanica u Bosni zupa Usora se ponovo nasla u sastavu bosanske drzave, u cijem ce sastavu ostati do konacnog pada bosanskog kraljevstva pod tursku vlast. Ugri su jos jedanput uspjeli da zagospodare ovom oblascu i da je za izvjesno vrijeme zadrze pod svojom upravom.

Ovaj kraj zabiljezen je i u kulturnoj istoriji BiH. Rijec je o jedinstvenim spomenicima srednjovjekovne kulture na podruciju BiH-STECCIMA. U Na podruciju mjesne zajednice Jelah, u selu Vukovu nalazi se 6 stecaka u obliku sanduka. Smijesteni su na padini brijega koji se Bajna glava, na lokalitetu Kapela. Spomenici su bili dobro obradjeni, a sada su znatno osteceni, nemaju ukrasa. Ranije je na ovom mjestu bilo vise stecaka, ali su neki nesavjesni pojedinci porazbijali i upotrebili za gradnju porodicnih kuca. Vecina se istrazivaca slaze da stecci poticu iz XIV i XV vijeka, te da predstavljaju nadgrobne spomenike imucnijih porodica, ili pojedinaca, otkud postoji i osnovana pretpostavka o prisustvu vlastele bosanske u ovom kraju. Inace Vukovo nije jedino selo na ovom podrucju u kome ima stecaka. U jos devet sela tesanjske opstine evidentirano je postojanje stecaka.

Oko 1520. godine turska je uprava i na ovom prostoru definitivno uspostavljena. Tesanj je ubrzo postao nahija u ciji je sastav ulazilo i zemljiste na kome je danas smjestena mjesna zajdenica Jelah. Drzalac – zakupnik znatnog dijela zemalja ove nahije bio je od pocetka turske vladavine Gazi Husrev-beg, licnost koja je po svemu sudeci uzivala veliko povjerenje tadasnjeg turskog sultana Sulejmana III Velicanstvenog. Samo se tako moze objasniti cinjenica da je sultan vec 30-ih godina XVI vijeka posebnom darovnicom darovao Husrev-begu sve zemlje koje je do tada drzao kao zakupnik. Tako su zemlje tesanjske nahije sto se prostiru s lijevu stranu rijeke Usore usle u sastav velikog Husrev-begovog vakufa koji se prostirao na 6 razlicitih strana bosanskog sandzaka.

Izuzimajuci turske deftere, veoma su rijetki drugi izvori iz kojih se moze crpiti gradja o proslosti malih seoskih sredina poput ove jelaske. Ako ih pak ima, to su ili zapisi o austro-turskim ratovima i ustancima raje, ili rijetki putopisi domacih i stranih putopisaca. Jedan od rijetkih putnika koji je proputovao ovim krajem i o njemu nesto zabiljezio, jeste Ivan Frano Jukic, svestenik franjevac, u istoriji zabiljezen kao napredan covjek, veoma zasluzan za kulturni napredak Bosne u prvoj polovini XIX vijeka (radio na osnivanju citaonica i biblioteka, izdavao casopis «Bosanski prijatelji» i dr.) Jukic je 1842. godine proputovao ovim krajem i pritom zabiljezio neke podatke, za ovaj kraj veoma znacajane.

Jukic opisuje : «Ostavivsi Tesanj ,do pola sata hoda, pregazimo rijeku Usoru, koja se jedva i to samo ljeti gazi. Oko Usore krasne su ravnine, polja i livade, koja oko nas ostase, a mi pod mrak dodjosmo u Sivilu selo (Sivsu – prim.red.), ondasnjem kaptol. zupniku, kod koga i prenocimo, a sutradan ujutro popnemo se na Krnjin - planinu, glasovitu ne zbog svoje visine, no zbog mjesta i gnijezda bivseg hajduckog, sto ocevidno grobovi ubijenih pokazuju. Dva sata idemo preko ove planine, razumije se sa strahom, koja je sva ravna, a sva nakicena s prevelikim dubovima bukovim i brezovim, a ispod njih silne svinje zirom gaje se».

Turska uprava u Bosni i Hercegovini definitivno prestaje1878. godine. Austro-ugarska monarhija je tokom velike istocne krize 1875-78. godine uspjela vjestom diplomacijom da dobije pristanak velikih sila za preuzimanje BiH od Turske, sto je sankcionisano odlukom berlinskog kongresa 1878. godine. Za Austro-ugarsku, BiH je predstavljala netaknutu prirodnu oazu sa najraznovrsnijim prirodnim bogatsvima, neophodnim za razvitak austro-ugarske kapitalisticke privrede. Sume i rude su, naravno glavna preokupacija novih gospodara. Tako su ogromni sumski kompleksi planine Borije kod Teslica uslovili izgradnju zeljeznicke pruge Usora-Jelah-Teslic pored postojece ceste Doboj-Banjaluka. Pruga je izgradjena tokom posljednje decenije XIX vijeka. Time je presjeciste puteva Doboj-Banjaluka i Prnjavor-Tesanj jos vise dobilo na znacaju. U popisu austro-ugarskih zeljeznica novoizgradjena zeljeznicka postaja na raskrsnici gore pomenutih puteva dobija ime Jelah, po imenu najblizeg istoimenog naselja, smjestenog oko 500 metara udaljenosti od raskrsnice na blagoj uzbrdici prema selu Jevadzijama. Sama raskrsnica je tada bila, takoreci, nenaseljena. Naokolo se prostirala oniska suma. Stariji mjesatani Jelaha i okoline pamte kada je sadasnji Jelah (centar) bio pod sumom i kada je istu, po njihovom pricanju dao iskrciti austrijski posjednik po imenu Tufek, inace bogati gazda, kod koga su brojni stanovnici Jelaha i okolnih sela radili na nadnicu. Ipak, i pored krcenja sume u rejonu raskrsnice i zeljeznicke stanice u Jelahu, ne mozemo govoriti o urbanizaciji same raskrsnice u vrijme austro-ugarske uprave, kao ni u doba kraljevine Jugoslavije. Razloge za ovo prije svega treba traziti u cinjenici da je to zemljiste bilo posjed jednog covjeka. U spisima Zemajske uprave u BiH u Sarajevu, kao i u raznim publikacijama koje je austro-ugarska administracija za BiH stampala, moze se pronaci raznih podataka i o malim seoskim sredinama. Zahvaljujuci prolasku zeljeznicke pruge, Jelah biva ubiljezen u knjige zeljeznickog i postanskog saobracaja. Nakon uspostavljanja zeljeznickog saobracaja Usora-Jelah-Teslic i posta se prevozi zeljeznicom. Tako se postanski saobracaj izmedju Doboja i Tesnja od tada pocinje odvijati preko Jelaha. Prevoz poste i putnika na relaciji Jelah –Tesanj odvijao se u to vrijeme postanskim kolima.

Pozor: Jasan stav!
http://jasanstav.blogger.ba
13/11/2017 19:15