beats by dre cheap

Bužim

Na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine nalazi se grad Buzim. Podrucje buzimske opcine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana. U srednjem vijeku ovo je podrucje bilo naseljeno Hrvatima i nalazilo se u sastavu Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva. Buzim je bio srediste trgovine ovog podrucja nakon dolaska Turaka, sve do vladavine Omer-pase Latasa.

Stari grad Buzim prvi put se spominje 1334. godine. U dokumentima se pojavljuje pod dva imena: Čava i Bužim. Od postanka je predsavljao jednu od najznacajnih vojnih utvrda u Krajini sa brojnom vojnom posadom.

Sastoji se iz unutrasnje i vanjske utvrde. Krajem 15. stoljeca, unutrasnja utvrda sa viisokim kruznim kulama na uglovima je ojacana vanjsom utvrdom, ciji su zidovi i kule znatno nizi, a na cijem vrhu se nalaze polozaji za topove.

Godine 1576, Buzim, zajedno sa Ostroscem i Cazinom, osvaja Ferhad-pasa Sokolovic. Tada je unutar utvrde podignuta kamena dzamija, koja je bila u funkciji do sredine 19. Stoljeca. Austrijska vojska grad je opsjedala tokom Velikog beckog rata 1685, 1686, 1688 i 1737. godine, ali ga nije uspjela osvojiti.

Komisija za ocuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku, kojom se graditeljska cjelina - stari grad Buzim u Buzimu, proglasava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Ispod staroga grada nalazi se drvena dzamija sa drvenom munarom, sagradena u 18. vijeku, a za koju se smatra da je najstarija drvena dzamija na citavom Balkanu. Tacan datum nastanka ove gradevina nije poznat. Na ploci s natpisom stoji da je dzamija obnovljena 1835. godine, dok u Vakufnami o obnovi dzamije stoji da je dzamiju i cesmu u njenoj neposrednoj blizini obnovio bosanski valija Mehmed Salih Vedžihi-pas 1838. godine. Na osnovu ovih tragova mozemo zakljuciti da je dzamija sagradena prije 1835. godine. Dzamija je izgradena od drveta (hrastovih talpi)i jedinstvena je po svojoj arhitekturi. Stariji stanovnici Buzima tvrde da prilikom njene gradnje nije upotrijebljen nijedan jedini ekser, niti bilo koji komad metala. Sve je radeno od drveta. Znacajnija obnova dzamije bila je 1938. godine i tom prilikom bitno je izmijenjen njen prvobitni oblik. Drveni strmi krov zamijenjen je drugim, od crijepa, sa blazim vodovima. Oblik munare takoder je izmijenjen. Munara je skracena za oko 5 metara i izgradena je sa otvorenom serefom dok je stara munara bila zatvorenog tipa. Danasnji izgled dzamija je dobila nakon obnove 1938. godine.

Ispred dzamije do danas je ostao sacuvan odredeni broj hadzijskih kamenova ili hadži tašova. Hadži taši, ili kameni pod nogu, predstavljaju biljege mjesta i vremena odakle su i kada su nekadasnji Bosnjaci odlazili u Mekku na hadz. Prilikom polaska hadzija se penjao na kamen, sa kojeg bi se obratio prisutnima i zatrazio halal. Na tom kamenu, koji je posebno izradivan za svaki novi ispracaj, urezivalo se ime hadzije i vrijeme odlaska na hadz.

"Buzimski inat" nam je poznat i ljudi u Krajini su inace ponosni na njega. Taj inat se moze i historijski objasniti. S obzirom da se grad nalazio na granici izmedu Osmanskog i Habsburskog carstva, Buzim je dugo vremena bio mjesto zestokih borbi i stradanja stanovnistva. O tom vaktu nabolje svjedoci ova pjesma:

„Oj Krajino, krvava haljino,
s tebe vazda započinje kavga,
krvava si otkad si postala,
s krvlju ručak, a s krvlju večera,
svak krvave žvače zalogaje,
nikad bijela danka, ni odmora“

Turizam u Buzimu je veoma raznolik. Iako nemaju rijeku, Buzimljani su ponosni na izvor ljekovite vode - Svetinja. Izvor se nalazi 12 km istocno od Buzima, nadomak starog grada Cavnika. Voda pocinje da tece u odredeno vrijeme svake godine oko podne, obično 6. maja, te se ta ista voda zahvata sa tog izvora i nakon 24 sata upotrebljava za lijecenje vida. I faza uredenja izletista Svetinja zavrsena je maja, 2007. godine. Nekada je na izletiste svakog 6. Maja dolazilo oko 4.000 - 5.000 posjetilaca, dok je 2007. godine, na isti datum, zabiljezena posjeta oko 10.000 osoba.

Buzim se veze i za staru hrvatsku plemicku porodicu Jelačić. Prvi trag o Jelacicima nalazi se u 14. vijeku, i to na podrucju danasnjeg centralnog dijela teritorije Bosne i Hercegovine. U 16. vijeku ime Jelacic javlja se oko rijeka Une i Kupe. Godine 1550. se pominje Mihajlo Jelacic, a 1551. Marko Jelacic. S nadiranjem Osmanlija Jelacici se povlace u regione Turopolja, Hrvatskog zagorja i Like.

Jednim od najvecih nacionalnih junaka Hrvatske se smatra Josip Jelacic Buzimski. Bio je on austrijski general i hrvatski ban, poznat po ukidanju kmetstva u Hrvatskoj. U sredistu Zagreba je banu Jelacicu podignut spomenik, a lik Jelacica se pojavljuje i na novcanici od 20 kuna.

Pozor: Jasan stav!
http://jasanstav.blogger.ba
20/09/2016 09:26