beats by dre cheap

Canillo - Andora - oktobar 2013

Nakon vise od dvadeset godina ponovo sam bio u drzavici Andori. Sve je dijelovalo kao prije. Uzalundno sam trazio duh napretka. Ta zabacena i zaboravljena drzavica je porezni raj, vecina turista samo zbog toga putuje tamo. Pa se mozda zato oni i ne trude da pridobiju turiste prirodnim ljepotama nego ih odmah na granici docekaju velikim soping centrima. Posjetioci mogu tu kupiti sve sto pozele i mogu se zatim odmah vratiti svojim domovima, tako da i ne posjete unutrasnjost ove zemlje. Ali to naravno ne vrijedi za mene. Jer mene svakako ne zanima nepotrebno konzumiranje, a jos manje me privlace jeftine cigarete ili alkohol...pa me to naravno nije moglo odvratiti od namjere da nanovo upoznam to brdovito podrucje.

Na visini od 1.500 m nalazi se gradic Canillo. Taj gradic svoj izgled u protiklih hiljadu godina izmijenio nije. Ima tamo naravno, kao i svugdje u krscanskom svijetu, neka stara crkva. “Església de Sant Joan de Caselles“ sagradena je vec u desetom stoljecu i vrijedi je obici. Valjda treba spomenuti da se u ovoj regiji zadnjih decenija naglo razvio i zimski turizam.  

Ali bez obzira, ja kad cujem pojam “Andora“ ja se ne sjetim odmah te zemlje u Pirenejima nego mahinalno pomislim na roman Maxa Frischa. On je meni licno jedan od najdrazih autora a ta njegova drama „Andora“ mi je jedna od njegovih najboljih djela.

Ukratko o sadrzaju:

Mladic Andri zivi kod svog oca. Ali posto mu je majka strankinja, otac ga je ubijedio da je jetim i Jevrej. Andri se cijeli zivot bori protiv predrasuda ali ih ipak preuzima vremenom. I kad na kraju saznaje da zapravo nije to sto misli da jeste, on se umorio boreci protiv diskriminacije i potragom za vlastitim identitetom. Zato se on ne zeli odreci svog “pogresnog“ jevrejskog identiteta. On je najzad shatio da je svejedno ko je on…vazno je samo da je neko jer ljudi bez identiteta su bas “NIKO“…a niko ne mora biti neko.

Citajuci knjigu mi se osjecamo zatecenima. Frisch spretno otkriva stereotipe i predrasude u nasim mislima. Shvatamo da su oni prisutni u svakome od nas mada nisu nicim opravdani.

Ja sam zivio cijeli zivot u tudem svijetu i bio sam manjina…u djecjem vrticu, u skoli, na faksu, na radnom mjestu. Pitao sam se cesto ko sam ili sta sam. Borio sam se protiv diskriminacije…i borim se jos uvijek. Dok sam bio mlad, mislio sam da se moram odluciti za neki uobicajni i svima poznati identitet. Tek poslije sam razumio da sam jedninstvno bice…da uticu razni vanjski indikatori na mene i time na moje ponasanje. Ova knjiga mi je pomogla u procesu sazrivanja po pitanju mog vlastitog identiteta i ona je time postala i dio mene

Frisch opcenito ima vrlo jednostavan nacin pisanja. Drag mi je jer nije nametljiv. Ostavlja citaocu dovoljno prostora da razmisli i da na kraju sam shvati gdje grijesi. Duhovita ostoumna kritika drusva i spoznaja da niko nije toliko cestit da bi bio nepogresiv provlace se kroz sve njegove romane.

 

Pozor: Jasan stav!
http://jasanstav.blogger.ba
18/11/2013 18:10