beats by dre cheap

Adem i Hava

Nedavno se navrsilo godinu dana od kako je moj otac preminuo, pa sam s kcerkom ponovo obisao mezar rahmetli oca. Djeca razmisljaju prosto, prakticno i nekad jednodimenzionalno o vjeri, o zivotu i smrti. Pokraj babinog mezara me kci upita za prvog covjeka na svijetu:

Jel Adem bio prvi covjek?

Rekoh joj: Da.

Kratko sam joj odgovorio, jer mi je odmah bilo jasno da ce sljediti dodatna pitanja, pa sam tako pokusao da dobijem malo na vremenu i da se sjetim detalja te price.

Na licu svoje kcerkice mogu ponekad jasno prepoznati o cemu razmislja. Cesto predvidim sta ce nakon duzeg i dubokog razmisljanja reci ili pitati. I zato sam u toj situaciji ocekivao neka pitanja poput: Ko je prvog covjeka stovrio…zasto ga je stvorio…sto bas takvog? Ali ne, ona u tom trenu nije na taj nacin razmisljala. Pitala me je nesto na prvi pogled prilicno banalno:

Ko je Ademu dao ime?

- Dragi Allah mu je dao ime, ja joj odgovori.

Ona nastavi s ispitivanjem:

- A zasto mu je dao ime, kad je on bio jedini covjek na svijetu? Ko je njega mogao dozivati? Zbog cega mu je uopste trebalo ime? Pismo mu niko nije mogao poslati, zar ne?

- Hmm, …zato sto je On ubrzo stvorio i Havu, ponovo joj vrlo kratko odgvori na njena pitanja. Ali ni sam nisam bio bas zadovoljan odgovorom.

Sljedila je opet kraca pauza i intenzivno razmisljanje…pa mi ona zatim rece:

Pa oni su u dzenetu bili jedini ljudi. Mislim da im nisu trebala imena…a ni prezimena…hmmm  

Taj dijalog dalje se jos nastavio...ali da ne duljim. Zelim samo sebi ovdje zabiljeziti, da s djecom se ne moze razgovarati kao sa odraslima. Primijetio sam da joj nisam u potpunosti razjasnio ono sto joj nije bilo jasno. Ali me taj razgovor navede da ponovim to gradivo.

Kad sam se vratio kuci, procitao sam ponovo ono sto se treba o tome znati. Procitao sam ono sto nam je sigurno svima poznato, da je Stvoritelj zenu stvorio da bi smirila covjeka. I nesto se opet ja zamislim oko toga i pitam sam sebe: Ako je to vec tako, a mi vjernici ne sumnjamo da jeste, zasto onda niko i nista covjeka ne moze uznemiriti i iznervirati kao sto moze zena? Ja, na zalost, vise nemam oca kojeg bi mogu pitati...a u takvim situacijama je bas dobro imati oca kojeg mozes pitati za savjet.

…i sjetih se jos jednog razgovora od prije godinu dana kad me je ta ista kci pitala da li mi je uopste zao sto mi je otac preslio.

Malo zbunjeno sam zelio da znam zasto me to pita.

Rece ona: Ti si u kuci, u komsiluki i na tehvidu jedini sto ne places zbog didine smrti.

Rokoh joj da ljudi tuguju na razlicite nacine. Suze nisu bas uvijek dokaz za ljubav.

Pozor: Jasan stav!
http://jasanstav.blogger.ba
25/01/2013 10:18