Mallorca
Evo vratih se iz planina. Nekoliko dana provedoh u brdima Tramunte, planinskom gorju koje se pruza uz zapadnu obalu Mallorce, najveceg spanskog ostrva u Sredozemnom moru.
(Coll dels Reis (728 m) Staza Port de Sa Calobra prema Escorca)
Ne pisem putopise u klasicnom smislu. Ako vas zanimaju podatci o ostrvu ili drzavi potrazite ih na internetu. Radije zelim pisati o sebi i licnim iskutvima u prirodi. Na ovom bloggeru je ostalo valjda jos malo ljudi. Atmosfera je sad intimnija nego ranije pa mogu i malo otvorenije pisati o sebi i svom zivotu.
(Staza Playa de Formentor prema Cala Figuera)
Oduvijek zivim u industrijskoj regiji. Oko mene su tvornice, fabrike, beton, asfalt i sivkaste kuce. To me ne smeta, navikao sam. Ali koristim sve cesce slobodno vrijeme za izlete u prirordu. Bavim se trekingom, dakle hodanjem u prirodi. To je zapravo mjesavina trcanja, planinarenja, hodanja … a u mom slucaju i fotografiranja. Treking traje nesto duze od pjesacenja i podrazumijeva obavezno izlet u prirodu.
(Staza na poluotoku u pravcu Cap de Formentor)
Nije preporucljivo krenuti bez pratnje u brda pa se zavisno od ture, mjesta, vremenske prognoze i godisnjeg doba sastaju uvijek nove grupice ljudi. Tako sam upoznao puno zanimljivih ljudi koji imaju iste interese kao ja. Vremenom sam uspostavio mrezu ljudi koji provode slobodno vrijeme na isti nacin kao ja. Na Mallorcu sam isao s prijeteljem koji je radio jedno vrijeme kao turisticki vodic u Spaniji, tamo negdje kod Barecelone. Danas je trener neke ambiciozne nogometne momcadi i radi dodatno kao trener u teretani. Prilicno je iskusan planinar mada mu je tek 28 godina.
(Gorg Blau)
Pocetni plan nam je nalagao da odemo do Madeire ili do Azora. On je tamo ranije vec sve vrhove obisao i dobro poznaje puteve. Ali se nismo mogli dogovoriti oko nekih detalja pa smo zamjenili destinaciju i na kraju smo odlucili da odemu u Serra de Tramuntana. A Madeiru i Azore cemo posjetiti, aBd, narednih godina.
Sunce je u junu na Mallorci vrlo jako. Da sam odlucivao sam ja bih vec u vrijeme izlaska sunca bio na stazama, oko podne bih se odmarao i uvece bih prilicno rano se vratio u hotel. Ali pratitelj ima drugaciji bioritam pa smo tek oko 11 sati krecali sa startnih tacaka. Usput nismo sreli puno ljudi. U nekim pitoresknim selima u brdima gdje se sastaju razni putevi vidjeo sam nekoliko drugih planinara. Ince na putevima satima nismo sreli nikoga.
(Fornalutx)
Za mene licno nisu avantura ili sportski izazov toliko vazni koliko su sigurnost, dobar provod, lijep pogled, tisina, posmatranje flore i faune, razmisljanje i trazenje motiva za fotografiranje. Dnevno nismo puno vise od 15 kilometara presli. Prvih par dana mi je bilo tosko pratiti prijatelja. Ali sam se brzo navikao na njegov ritam hodanja.
(Sóller)
