Pozor: Jasan stav!

Najvise nebodera u samo jednom gradu mozemo naci u Hongkongu (http://www.blogger.ba/galerije/post/2758442/308003). Trenutno ih je 7.659. U New Yorku ih ima 5.574 a u Sao Paulu 4.803 (http://www.blogger.ba/galerije/post/3780069/393802). Mnoge gradove mozemo prepoznati po tim siluetama.

Gradska biblioteka u Denveru postoji jos iz 1889. godine. Poznata je po velikim zbirkama knjiga iz Vestern zanra.

Cetiri godine kasnije, 1893., otvoren je i “Denver Artist Club“, kasnije “Denver Art Association“, a od 1932 pa sve do danas “Denver Art Museum“. Izlozbeni prostor se nalazi u zgradi koja se sastoji od sjevernog dijela (North Building) i Hamilton gradevine (Hamilton Building). Sjerverni dio je 1971. godine sagradio poznati Gio Ponti, zvani Giò. A Hamilton Building stovrio je takoder jako cuveni Daniel Libeskind 2006. godine.

Nikad nisam skont‘o sta Ameri vide u tom cudnom baseballu. Pratio sam ga ranije na TVu ali nikako se nisam mogao uziviti u taj sport.

U Denveru sam iskoristio priliku da odem na Baseball utakmicu. I sad, nakon te utakmice koju sam gledao uzivo, ja jos uvijek nemam pojma zasto oni prate taj sport. Priznajem, trebas garant dugo vjezbati dok bi mogao roknuti lopticu tom brzinom u pravcu onog s oklagijom u ruci. Jos veca ti je umjetnost opajprciti je onom oklagijom. Ali se pitam zasto prave one pauze izmedu? Stvarno nema nikakve dinamike u toj igri. Kao da gledam sportsko jedrenje ili trku puzeva. U stadionu jedni navijaci idu tokom utakmice po hrenovku i pivu, drugi tipkaju na mobitelu dok treci na tirbinama razglabaju o nekim totalno ljevim temama. Kao da nikoga i ne zanima sta se zbiva na terenu. Kao da su na livadi, na nekom tefericu, pa ponekad onako usput pogledaju one momke na terenu.

Kad sam bio mladji isao sam svake godine na neko takmicenje u odbojci. U proljece, kad bude onaj praznik Svetog Duha. Ostajao sam preko produzenog vikenda u nekom gradu koji je stotinjak kilmetara od moje carsije. Nisam imao dovoljno para za hotel pa sam spavao skupa s nekim suigracima u satorima. Izmedu utakmica i uvece nakon nasih sportskih obaveza oni su igrali kartasku igru Skat ispred satora. Znali su se satima zabaviti tom igrom. Ja svakako ne volim kartaske igre i kocku ali ta igra mi je uvijek bila najdosadnija. Mislim da imam traume zbog nje.

Danas dobijem odmah osip po cijelom tjelu kad me neko pozove na kampovanje ili kad vidim da neko igra tu dosadnu igru. Opisujem vam ovo tako opsirno da bi shvatili poredbu koja sad slijedi: Po mom misljenju bejsbol spada u tu istu kategoriju razonoda. Ako ikad pozelite da sami sebe kazniti … ako se u vama probudi mazahoisticka zelja za psihicim bolom … hodite na utakmicu tog sporta.

Colorado State Capitol je dio Colorado Civic Centra, i nalazi se u ulici 200 East Colfax. U njemu se sastaje sabor ove drzave i tu su uredi guvernera i njegovog zamjenika. Nije slucajnost sto zgrada podsjeca na United States Capitol u Washingtonu. Elijah E. Meyers projektirao je gradevinu krajem 18. stoljeca. Kupolu su 1908. godine naknadno pozlatili u znak sjecanja na zlatne groznice u Coloradu. U unutrasnjosti koristen je bijeli i ruzicasti mramor (Yule Marble i Colorado Rose Onyx). U prozorima zgrade oslikane su znacajne osobe i vazni dogadaji za drzavu Colorado.

Lijepe vanjske stepenice vode do zapadnih ulaznih vrata Capitola. U 15. stepenici upisano je “One Mile Above Sea Level” jer su nekad mislili da se ta 15. stepencia nalazi tacno na jednoj milji nadmorske visine, ondnosno na 1609 m. Strucnjaci su 2003. godine ponovo mjerili visinu i ustanovili su da se zapravo 13. stepenica nalazi u visini od tacno jedne milje. U principu je svejedno da li je 15, 13 ili neka druga ta koja je tacno u visini od jedne milje. Puno zanimljivije je nesto drugo. U Americi su Denver zbog te cinjenice nazvali “Mile High City”. Znate one americke fazone … Big Apple, Big Easy, The Windy City, City of Angles, itd.

Prije par dana sam spominjao Central City (http://jasanstav.blogger.ba/arhiva/2016/04/02/3997872 ). Zlato, koje je tu pronadeno u 19. stoljecu, imalo je vazan utjecaj na razvoj Colorada.

Danas u Central Cityu i Black Hawku ljudi zive od turista koji pristizu iz cijele drzave da bi se tu kockali. 1991. godine su stanovnici Colorada legalizovali kocku i igre na srecu. Ta odluka je sacuvala ovaj grad od zaborava … ali mu istodobno daje i novu svrhu pa time i cudnu atmosferu. Danas je u skoro svakoj zgradi tog grada kocarnica ili kladionica. Ali moze se ipak naslutiti prijasnji wild-west izgled ako se pogleda malo iza kicastih fasada i neonskih reklama ovo grada.

Setajuci gradom naisao sam slucajno na obnovljenu opernu kucu. Zgrada izgleda bas onako kako sam si ranije zamisljao takvu gradevinu na Divljem zapadu. Pricao sam dugo sa gospodama na ulazu. Predlagali su mi cak i da posjetim neku predstavu koja je trebala poceti za nekih sat vremena ali se nisam osjecao prikladno obucenim. Vracao sam se sa brda i imao sam planinarsku opermu na sebi. Amerikance sigurno ne bi smetalo da sam takav usao u opernu salu, jako su tolerantni sto se tice odjevanja i ne boluju od prevazidenih konvencija kao mi Evropljani.

2009. godine legalizovana je marihuana u Coloradu za upotrebu u medicinske svrhe. Malo kasnije je Colorado izglasao cak i potpunu legalizaciju koristenja i proizvodnje kanabisa. Od 01. januara 2014 je sad moze svaki punoljetan gradanin koristiti u privatnim prostorima. Zeleni kriz na ulazu ili vanjskom zidu oznacava ducane i apoteke u kojima se ona moze legalno kupiti.

Drzava Colorado od prodajne vrijednosti ove robe zaradi 28 % poreza. Pojedine opstine uzimaju dodatni porez u visini od 3 %. Tako ova drzava godisnje dobije preko 60 miliona dolara koje npr. koristi i za kampanje koje upozoravaju i odvracaju tinejdzere od upotrebe droge. Mnoga gradska skladista se danas koriste za uzgajanje konoplje. Zbog toga je u Denveru samo oko 4 % praznih poslovnih prostorija. Cijene za kvadrani metar poslovnog prostora u malo boljim cetvrtima Denvera se sad krecu oko 200 $, sto je cetiri puta vise nego 2009. godine. Neki strucnjaci su vec izracunali da bi SAD godisnje 36 milijardi dolara zaradila kad bi legalizovala marihuanu u svim drzavama. Sto je otprilike 3 puta vise nego cijelokupni godisnji drzavni budet Bosne i Hercegovine.

Ekonomska pravila i finansijske povezanosti komplikovana je materija. Da navedem jedan drugi zanimljiv primjer: dok su se sve druge zemlje Evrope protivile obvezujucim kvotama izbijelica, Njemacka ih je masovno primala. Oko 1,2 miliona izbjeglica prosle godine je stiglo u Njemacku (btw: Bravo Njemacka!). Kako je reagovao njihov privredni rast? Naravno … izvanredno se povecao. Samo u prvih 6 mjeseci 2015. godine Njemacka je zaradila 26 milijardi Eura vise nego sto je potrosila, pored toga se u zemlji nezaposlenost smanjila a plate povecale. To je najveci privredni rast u zadnjih 16 godina. Stvarno mi je smijesno kad banana republike kao sto su Madarska ili Poljska savjetuju Njemacku kako oni trebaju postupiti sa emigrantima.

Na kraju zelim samo kratko napomenuti da je pusenje, konzumiranje alkohola i koristenje droge stetno za zdravlje ... okanite se toga !
 
 

Francesca Woodman rodena je 1958. godine u Denveru. Za vrijeme zivota njenog ona se bavila stvaralackom i umjetnickom fotografijom. 1981. godine izdala je pojedine fotografije u ilustriranoj knjizi “Some Disordered“. Odmah zatim je u svojoj 22. godini pocinila samoubistvo skocivsi s prozor jednog nebodera u New Yorku.

Glavna tema njenih crno bijelih fotografija je vlastito tijelo i prostor u kome se ono nalazi. Varijacije svojih motiva najcesce postize razlicitim osvjetljenjima. Mnoge njene slike nisu nikad publicirane.

2012. godine je u izlozbi s vise od 100 fotografija i nekoliko kratkih filmova u Guggenheim muzeju NYC predstavljeno njeno djelo siroj publici. 2014 godine je “Sammlung Verbund“ u Becu takode organizovao znatnu izlozbu.

Shvatio sam davno da Amerikancu ni u poslovnom zivotu nije dovoljan samo strucni razgovor o samom predmetu. Oni se obicno na sastanaku pojave bas u dogovreno vrijeme. Onda na pocetku upoznavanja jedni druge opsirno i detaljno predstavljaju. Upotrebljavaju rijeci poput head of, customer, senior, executive, consultant, assistant, compliance … valjda su im ti nazivi jako vazni … a mene u principu ni najmanje ne zanimaju. Ipak treba znati da officer nije oficir, technician nije tehnicar, engineer nije inzinjer … “domestic engineer” je npr. strucni naziv za domacicu … i rado spominju uspjehe svojih kolega koje predstavljaju. Zapazio sam da postupaju jednako prema svima … bez obzira da li se obracali portiru ili vlasniku preduzeca. Postuju bas svaku osobu koju sretnu. Nakon upoznavanja oni svaki sastanak otvaraju usputnim temama kao sto su vrijeme, turbulencije tokom leta, sport, saobracajom na putevima ka mjestu sastanka ili jednostavno hvale moj rad, moje preduzece, regiju u kojoj je nastanjeno ili nesto drugo. To im je kao neka obavezna ceremonija i nikad nece otpoceti sastanak bez nje. Ali mnogo cega od onog sto sam ucio na casovima Oxford-english-a mogu zaboraviti u razgovorima s njima. Ne sjecam se da je ikad i jedan Amerikanac korisito rijeci kao sto su “yes”, “much”, “toilet”, “taxi”, “sorry”. Znaju biti direktni. Barem kad spominju tokom pregovora neke pozitivne stvari. Ali negativne povezanosti vrlo suzdrzano opisuju … ono sto ih muci moras im citati izmedu redova. Nekad to zna biti i malo naporno. Jer obicno izbjegavaju otvorene konflikte. Ponekad su malo kaoticni, za moj ukus suvise spontani, ali se uvijek trude da budu konstruktivni.

U nesluzbenom zivotu se ponasaju vrlo slicno. Mislim iskreno da je tesko, pa gotovo i nemoguce, opisati tako veliku grupu ljudi jer je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva individua. Ali sam ipak ustanovio da u Americi mogu vrlo lahko upoznati ljude. U manjim gradovima svi te pozdravljaju, cak i ako te nikad ranije nisu vidjeli. Ljudi su zbilja prijatni, susretljivi i nadasve ljubazni. Uopste nisu kao sto ih mi u Evropi zamisljamo. Priznajem da je njihov patriotizam za moj ukus suvise izrazen … ali sigurno nije drugaciji ili izrazeniji od turskog ili ruskog patriotizma. Zelim reci da ih nisam dozivio kao narcisoidne egomane.

Park je osnovan 26.01.1915. godine. A za to je najzasluzeniji Enos Mills (1870-1922).
   Najvisi vrh u parku je planina Longs Peak koja je visoka 4345 m. Visina moze covjeka izmoriti ... a priroda je svakako neukrotiva i opasna. Ja sam uvijek vrlo oprezan kad se nalazim u prirodi. Znam da sam nemocan i sitan naspram prirodnih sila. Ne istrazivam svoje granice i nije mi potrebno prekomjerno lucenje adrenalina.
    Posmatrajuci predivnu prirodu i zivotinjsko carstvo u ovom parku osjecao sam se kao nekada onaj Marlin Perkins u svojim emisijama “Wild Kingdom”. Stariji medu vama znaju o cemu pricam.
    I Jules Verne spominje planinu Longs Peak u svojoj knjizi “Put na mjesec” (1870).
 

Colorado je 2007. godine pjesmu Rocky Mountain High proglasila zvanicnom himnom te drzave.

 
To je vec druga americka drzava koja je odabrala neku pjesmu John Denvera kao svoju himnu. Jer je i West Virgina Denverov hit "Take me home, country roads" uzela za himnu.


 
A Gerogia ima takoder fantasticnu himnu...i Ray Charles je velicanstvno zna odpjevati ... ali sam ja ipak dijete osemdesetih:

 
Amerikanci su tako nekomplikovani ljudi. Ako im se nesto cini ispravno, oni to jednostavno cine. Zakone i pravila prilagodavaju svojim potrebama. Pa i ja pjevam tekst nase himne na utakmicama nase reprezentaija. Ko to kaze da ona nema tekst?

Na uscu rijeka South Platte i Cherry Creek, negdje sjeverno od brda Pikes Peaka, 1858. godine su pronasli zlato. Uslijedila je zlatna groznica koja je dovela preko 60.000 ljudi u ovu regiju, vecinom iz Kalifornije. Nicali su brojni gradovu poput Denver Citiya, danasnjeg Denvera. Iz pocetka bio je Colorado City, a malo zatim (od 1862. godine) Golden, glavni gradovi terotirije koja je tad jos pripadala Kansasu.

1876. godine Colorado postaje i zvanicno nova americka dzrava. Dakle, tacno 100 godina nakon potpisivanja Americke deklaracije o nezavisnosti. Po tome je ova drzava dobila i nadimak ”Centennial State”.

Brzo se ispostavilo da u rijekama Colorada nema neograniceno puno zlata. Ali gradovi su ipak dalje rasli i razvijali se. Tome mozda najvise doprinjela je izgradnja zeljeznickih pruga od Kansas Citya do Denvera o od Denvera do Cheyennea. Istodobno su izgradili i pruge do nekih vaznijih gradova u brdima, kao npr. do Black Hawka i Central Citya, gdje se i dalje trazilo blago i gdje se otkopavala ruda. U dolini izmedu Elk Monutains i Sawatch Range, u blizini grada Leadville, 1879. godine su ponovo pronasli veca lezista srebra. Tad su nastali gradovi poput Aspena. U Aspenu danas zive najbogatiji stanovnici SADa. Prema casopisu Forbes kuca u ovom gradu kosta prosjecno 1,5 miliona dolara.
Masovno nekontrolisano doseljavanje izazvalo je konflikte sa prastanovnicima i legitimnim vlasnicima Colorada. Šajenima i Arapaho indijancima je u Fort Laramie sporazumu 1851. godine obecana zemlja oko Denvera. Njihovo nasilno preseljenje u rijecne doline Arkansasa izazvalo je njihov zetok otpor. Otpoceo je rat izmedu Indijanaca i bijelaca. U tom nejednakom sukobu indijanci su pobijeni. 29. novembra 1864. godine su npr. vojnici 3. Colorado kavalerije, na celu s zapovjednikom John M. Chivington, u jednom inidijanskom selu masakrirali 133 muskrca, te zene i djecu (tzv. Sand-Creek-masakr). Rat je trajao 5 godina i zvarsio se bitkama kod Beecher Island i Summit Springs.

Original verzija pjesme iz proslog posta:


 
Jedan od najboljih filmova svih vremena je "Zlatna groznica" Charlieja Chaplina. U potrazi za zlatom on putuje ka rijeci Klondike u Aljaski. Mnoge scene su legendarne...recimo ona gdje dvije kriske hljeba, nabodene na viljuske, plesu ili ona u kojoj on namjerava pojesti svoju cizmu:
 


A vrijedi i cijeli film pogledati ponovo:
https://www.youtube.com/watch?v=nt-_DXC-aik

White man came across the sea (Bijelac je došao preko mora)
Brought us pain and misery (Donio nam bol i bijedu)
Killed our tribes killed our creed (Ubio naša plemena, ubio našu vjeru)
Took our game for his own need (Iskoristio nas za svoje potrebe)
We fought him hard we fought him well (Žestoko smo se borili, dobro smo se borili)
Out on the plains we gave him hell (Na borištu smo mu priredili pakao)
But many came too much for Cree (Ali došlo ih je previše za naše pleme)
Oh will we ever be set free? (Oh, hoćemo li ikada biti slobodni?)
Riding through dustclouds and barren wastes (Jašu kroz oblake prašine i jadne otpatke)
Galloping hard on the plains (Žestoko galopiraju ravnicama)
Chasing the redskins back to their holes (Gone crvenokošce u njihove rupe)
Fighting them at their own game (Bore se protiv njih u njihovom području)
Murder for freedom the stab in the back (Ubijaju za slobodu, bodu u leđa)
Women and children and cowards attack (Žene i djecu, kukavice napadaju)
Run to the hills run for your lives (Bježite u brda, spašavajte živote)
Run to the hills run for your lives (Bježite u brda, spašavajte života)
Soldier blue in the barren wastes (Plavi vojnik u jadnim otpacima)
Hunting and killing their game (Lovi ih i proganja)
Raping the women and wasting the men (Siluje žene i ubija muškarce)
The only good Indians are tame (Jedini dobri Indijanci su oni zatočeni)
Selling them whiskey and taking their gold (Prodaje im viski i uzima im zlato)
Enslaving the young and destroying the old (Porobljava mlade i uništava stare)
Run to the hills run for your lives (Bježite u brda, spašavajte živote)