Pozor: Jasan stav!

Prosli put je nisam uspio obici jer nisam imao dovoljno vremena ali ako ponovo odem u LA vozit cu se aBd tom misticnom ulicom. Ulica je nazvana po Williamu Mulhollandu koji je gradu omogucio opskrbu pitkom vodom. Jednim djelom nije asfaltirana. Mnogi poznati ljudi zive tu i kazu da je nocni pogled na grad valicanstven. Ulica je mnoge poznate osobe inspirisala. Pocevsi s Charles Mansonom i njegovom bandom. Ali i one ljude s pozitivnom stvaralackom snakom kao sto David Hockney:

  
ili R.E.M.:
 

U nedelju, 03.03.1991, policajci LAPDa su u Los Angeles Countyu brutalno pretukli Rodney Kinga. King je pijan vozio auto i bjezao je od policije jer se navodno plasio hapsenja. Neki prolaznici su snimili uhicenje i neprilagodeno nasilje organa reda. Zatim je King zbog ozljeda optuzio grad a snimci su prikazani sirom svijeta na skoro svim TV stanicama.
 
Naredne godine, u srijedu 29.04.1992, sva cetiri policajca su oslobodena bas svih optuzbi. To je bila ta kap koja je prelila casu. Jos isti dan su podtlaceni crnci izasli masovno na ulice Los Angelesa. U neredima i ulicnim bitkama ubijene su izmedu 29.04. i 03.05.1992. godine najmanje 53 osobe. Umrlo je zapravo jos puno vise gradana. Ulicne bande i lokalni kriminalci su koristili zauzetnost policije za medusobne obracune ali se to nije moglo dovesti u direktnu povezanost sa pobunom.
 
Pobunjenici su danima pljackali trgovine, preko 800 gradevina izgorilo je do temelja, ozlijedeno je nekoliko hiljada osoba a ukupna materijalna steta procjenju se na oko pola milijarde dolara.
 
Lokalna policija se ubrzo povukla sa ulica prepustivsi ulicno bojiste crncima i drugim manjinama. Tek upotreba nacionalne garde, marinskog korpusa i kopnenih vojnih snaga SADa su okoncale borbe.
 
Rodney King je naknadno tuzio grad i dobio je priblizno cetiri miliona dolara. Dvojica policajaca su ponovo oslobodena optuzbe za nasilje dok su druga dvojica osudena na po 30 mjeseci zatvora.
 
Muzicki bend “Body Count”, s vrlo poznatim pjevacem Ice-T na celu, vec je 30.03.1992 objavio plocu s istim imenom. Poslednja pjesma na tom albumu zove se "Cop Killer". Ja sam je cesto objavljivao na svom blogu. Valjda svaki put kad negdje u BiH naletim na korumpirane drotove … a postenog policajca kod nas jos sreo nisam, tako da ste je mogli cesto cuti ovdje kod mene.
 

Medu najslavnijim kosarkaskim klubovima NBA-lige su Los Angeles Lakersi. Osvojili su 16 titula prvaka i imali su najvise nastupa u NBA finalima.
Jedan od najboljih igraca Lakersa, a i NBA-lige uopste, bio je Kareem Abdul-Jabbar. Igrao je 1560 utakmica, postigao je 38.387 poena, bio je sest put prvak i sest put MVP.

Ali je on slavio velike uspjehe i van terena. Napisao je nekoliko knjiga. 2015. godine objavio je svoj roman “Mycroft Holmes“.

Igrao je kljucnu ulogu u poslednjem filmu Bruce Leea “Game of Death“. U pagodi smrti je bio poslednji protivnik glavnog junaka.

Iz protesta protiv rasne diskriminacije on 1968 godine nije ucestvovao na olimpijskim igrama u Meksiku. Bila su to nemirna vremena. Tommie Smith i John Carlos su te godine postali simboli otpora:
 
Kareem Abdul-Jabbar je 1971. godine presao na Islam. Ljudi ga zbog toga nisu manje postovali. Muhamed Ali, Jusuf Islam ili Melcom X su ucinili isto tako. To u SADu nije velika stvar. A zamislite da se tako nesto desi kod nas. Da npr. Edin Dzeko postane Katolik ili Rom. Preko noci bi izbugio 90 posto svojih navijaca. E, zbog tih sitnica SAD vlada svijetom a mi jedemo govna. Jos sebe smatramo tolerantnima a Amerikance egoistima.

So here we are Los Angeles
No angels singing in your valley of unease
I watch the sun roll down the pacific
Over hookered sunset strip

They say this is the city
The city of angels
All I see is dead wings

Hollywood je glavni prozivodac vizualnih snova. Priznali mi to ili ne ... ali na nas sve utice ta filmska industrija.

U tom svijetu iluzije glavni junak na kraju osvaja srce atraktivne mlade djevojke. Za skoro svaki sukob i problem postoji rijesenje. Dobro i morano ponasanje ce se isplatiti. Svijet je podijeljen na dobro i zlo.

Mi svi znamo da to nema nikakve veze s realnoscu ... a ipak cekamo Happy End.
 

Zanimljivo je kako sticemo sliku o necemu.
Mislim da sam sliku o LAu najvise stekao gledajuci ovu seriju.
Bio sam tad mali i nisam ni slutio da cu jednog dana ici tamo.

Olimpisjke igre 1932. godine u Los Angelesu su nam ostale po mnogo cemu u pamcenju … po prvi puta je izgradeno olimpijsko selo. A po prvi i poslednji put nije odrzano takmicenje u nogometu.

Olimpijske igre nekad su bile kombinacija sporta, znanosti i kulture. Na Olimpisjkim igrama 1932. godine u Los Angelesu u devet kategorija, koje nemaju nikakve veze sa sportom, dodijeljene su zlatne, srebrene i bronzane medalje. Kategorije su bile sljedece:

1. gradevinski nacrti (1. Gustave Saacke, Pierre Montenot, Pierre Bailly, 2. John Russell Pope, 3. Richard Konwiarz)

2. urbanisticki nacrti (1. John Hughes, 2. Jens Hovmoller Klemmensen, 3. André Verbeke)

3. kiparstvo (1. Mahonri Mackintosh Young 2. Miltiades Manno 3. Jakub Obrovský)

4. medalje i plakete (1. Józef Klukowski 2. Frederick William MacMonnies 3. Robert Tait McKenzie)

5. slikarstvo i grafika (1. David Wallin 2. Ruth Miller 3.)

6. crtezi i akvareli (1. Lee Blair 2. Percy Crosby 3. Gerard Westermann)

7. ostala graficka umjetnost (1. Joseph Webster Golinkin 2. Janina Konarska 3. Joachim Karsch)

8. literatura i pjesnistvo (1. Paul Bauer, 2. Josef Petersen)

9. lirska djelatnost i muzika (2. Josef Suk)

Tokom olimpijade posjetilo je 384.000 ljudi izlozbu “Los Angeles museum of history, Science and Art”. Danski pisac Josef Petersen pobijedio je po drugi put srebrenu medalju u disciplini “primijenjenja umjetnost”. A na olimpijadi 1948. godine ce on i treci put dobiti srebrenu medealju.

Josef Suk je bio ucenik i zet velikog Antonína Dvořáka. Nije mi jasno zasto je dobio srebrenu medalju u discipline “lirska djelatnost i muzika” dok zlatna nije uopste dodijeljena.

Mozda ovo nije najbolja verzija te pjesme … ali sam ja ipak dijete osamdesetih pa zelim ovu pjesmu cuti samo kad je pjeva on:
 

Kakva god bila slika Amerike u instranstvu, ja moram reci da sam je dozivio kao vrlo tolerantnu zemlju s jako prijatnim stanovnicima. Mislim da su gradani Los Angelesa cak malo tolerantniji od svih ostalih Amerikanaca. Veliki broj ilegalnih imigranata koji ne pricaju niti jednu rijec engleskog jezika, svi oni gangstasi, hipici, narkomani i jaz na vrlo ogranicenoj teritoriji izmedu bogatih i siromasnih te izmedu uspjesnih i zaboravljenih jednostavno izaziva taj dojam.

LA je najlezerniji grad u kojem sam ikad bio. A Venice Beach je vrhunac te lezernosti i tolerancije. Tamo svako radi ono sto zeli i sto mu pada na pamet. Nikoga ne zanima ko sam zapravo ja, odakle dolazim, gdje idem ili cime se bavim. Gdje god vidim grupicu ljudi mogu im se jednostavno pridruziti.

Iz te opustenosti se razvija kreativnost, a iz kreativnosti se radaju mnoge inovacije. Nije slucajno bas tamo 1950ih godina proslog stoljeca izumljeno surfanje. Surfanje je porijeklom sa Havaja ali su neki decki u Venice Beachu tad kreirali nove daske koje su upotrebljive za sportsko takmicenje. Sedamdesetih godina su skratili daske i izasli su na kopno. U praznim bazenima su se vozili i tako slucajno izumili i halfpipe. Danas pokraj plaze mozes zapaziti mnoge ljude koji igraju odbojku, kosarku ili bilduju svoje tjelo. Ako ponovo odem u LA potrudit cu se da provedem vrijeme u Venice Beachu.

„The music box“ jedini je film komicarskog dua Laurela i Hardya koji je dobio najprestizniju fimsku nagradu Oscara. Film je 1932. godine snimljen u Los Angelesu … u cetvrti Silver Lake, izmedu Vendome street i Descanso drive. Danas na tom mjestu tabla podsjeca na ovaj film:

Na debitantskom albumu „Appetite for destruction“ benda Guns N`Roses (izdan 1987.) prva je pjesma „Welcome to the jungle“. Ovu pjesmu su snislili za samo 3 sata. Dok je Slash vjezbao rifove, Axl Rose se dosjetio nekog teksta kojeg je pisao ranije dok je jos boravio u Seattleu. Slash je muziku i aranzman dovrsio odmah na licu mjesta i pjesma je bila gotova. Tako to valjda rade genijalci.

Axl ce kasnije reci da pjesma opisuje tamnu stranu svakodnevnog zivota u Los Angelesu. Onu stranu kojom se suocavaju svi oni koji u uzaludnoj potrazi za licnim uspjehom i velikom slavom dosele u taj grad. Prica je donekle autobiograficna jer je i Axl tek doselio u tu urbanu dzunglu. 1985 godine je npr. zivio u nekoj zgradi na Sunset Boulevardu koju je tad komsiluk nazvao „kuca pakla“. Tu su se konzumirale droge i alkohol i svakodnevno su se pojavljivali groupieji.

Onaj dio pjesme gdje autor kaze “you’re the jungle, baby! You’re gonna die!” se temelji na njegovom susretu sa jednim tamnoputim djeckom koji mu je upravo to rekao na skolskom dvoristu. Axlov prijatelj, Jake Query, u intvjuu za neku radio stanicu kazao je da je jedan nepoznati kamiondzija, koji ga je pokupio kao stopera, upravo kad su stizali u grad meleka rekao Axlu: “Welcome to the jungle”. Ali postoji i neka druga verzija po kojoj je Axl ovaj refrain preuzeo iz pjesme “Underwater wold” finske grupe Hanoi Rocks. Taj sastav je svakako uticao jako na Axla a postoje i u samoj muzici mnoge slicnosti.

Slika na omotu singla izazvala je jaku i kontroverznu reakciju javnosti. Na slici se vidi robot koji je upravo silovao zenu:

Sjedinjene Americke Drzave su najjaca vojna i najveca tehnoloska i ekonomska sila svijeta. Njen predsjednik nalazi se ujedno na vrhu drzave i vlade. To pravilo ga razlikuje od mnogih drugih poglavara u zapadnom demokratskom svijetu.

Zbog toga neki trvde da je americki predsjednik najmocniji covjek na svijetu. Ali ja se ne bih s tim slozio. Ja cak mislim da je sasvim svejedno ko vlada Sjedinjenim Americkim Drzavama. Zato sto ga svakako kontrolisu razne institucije i zato sto mnogi drugi ljudi izravno uticu na njegove odluke.

Na drzavnom nivou ga ogranicavaju dva kongresna doma, odnosno zastupnicki dom (US House of Representatives) i senat (US Senate), te vrhovni sud (The supreme Court of US). Nadalje americko federalno uredenje znaci da su mnoge ovlasti prebacene na regionalne vlade i zato veliki dio moci pripada pojedinim drzavama i lokalnim vladama a ne Washingtonu.

I na kraju ne smijemo zaboraviti da financijska pravila i ekonomsko lobiranje utice na mnoge politcke odluke.

Tako da na kraju bezbroj faktora igraju ulogu u donosenju prdsjednickih odluka i da se mora konstatovati da je sasvim svejedno ko se nalazi na samom vrhu te zemlje.

Od sadasnjeg predsjednika se npr. nekada ocekivalo mnogo. Kad je Obama po prvi put bio izabran, svijet je pomislio da cemo krenuti ka nekoj boljoj buducnosti. Da ce taj covjek zabraniti prodaju oruzija u samoposlugama, da ce se pobrinuti o globalnom zatopljenju, da ce zatvoriti Gvantanamo, da ce uticati na suparnike na Bliskom Istoku, da ce pokazati bin Ladenu i njegovoj al-Kaidi kako se neko moze i na civilizovan nacin boriti za vlastite ciljeve ... da ce dati neke nove impulse u unutrasnjoj i da ce uspostaviti osnovne moralne principe u vanjskoj politici te svoje zemlje.

Budimo iskreni, on nista od toga nije ostvario. Razocarao je nas sve.

I zato sam zaista misljenja da nema uopste veze da li ce Hillary, Donald, Jeb, Ted ili Marco vladati tom drzavom.

Beverly Hills je grad u zapadnom Los Angeles Countryu. Okruzen je gradom Los Angelesom i zato se obicno spominje kao gradska cetvrt L.A.a, mada on to nije. Beverly Hills je jedno od najelitnijih i najskupljih neselja u SAD. Zato ovdje zive vecinom poznati i bogati iz show bisinessa.

1836. godine zivjele su samo 29 osobe na tom podrucju. Maria Rita Valdez de Villa kupila je 1854. godine 18 km² te zemlje. Samo dvije godine kasnije pordala je svoje dobro, koje je nazvala Rancho Rodeo De Las Aguas, za 4.000 $ Henryu Hancocku. On ga je prodao Edwardu Preussu, a on opet Charlesu Denkeru i Henryu Hammelu. 1900. godine ju je kupila naftna kompanija ali su vlasnici ubrzo ustanovili da se ne isplati crpiti naftu na tim mjestima.

1914. godine zivjelo je jos uvijek samo 550 stanovnika u Beverly Hillsu. Onda je gradska uprava dala Wilburu D. Cooku i Fredericu Lawu nalog da projektiraju stambeni cetvrt. Brzo rasteca filmska industrija ja dodatna pridonjela tome da je 1930. godine vec oko 18.000 osoba zivjelo u gradu.

Danas Beverly Hills ima priblizno 35 hiljada stanovnika. U ulici Rodeo Drive nalaze se najskuplje prodavnice svijeta. U nekima morate unaprijed dogovoriti termin za shoping. Ciste ulice, ekskluzivni restorani i najnoviji modni trendovi su me vrlo brzo otjerali iz tog grada. Ali sam ipak uspio slikati malo po gradu:

U Kaliforniji zima i ljeto ne razlikuju se znatno. Temperature uz obalu tokom cijele godine konstantno su visoke. To je jedan od glavnih uzroka za veliki broj beskucnika u Los Angelesu. Ukupan broj se procijenjuje cak na 23.000 osobe.

Samo u jednoj cetvrti zivi 6.000 osoba doslovno na ulici. Central City East zvanicni je naziv tog kvarta, u kojem stanuje ukupno 18.000 gradana. On se nalazi izmedu Third i Seventh Street, te izmedu Main i Alameda Street. Ali, kao i u svim drugim gradovima SADa, ljudi su te sirotinjske cetvrti grada nazvali Skid Row.

Mnogi od tih bijednika danju guraju sav svoj posjed pred sobom u kolicima za soping, traze obrok, prose, drogiraju se ili piju alkohol. A nocu oni spavaju na trotoarima ili u nekim starim zgradama. Izmedu 9 sati uvece i 6 sati ujutru ih polcija ne dira.

Gradska uprava je u ljetu 2011. godine pokrenula veliku akciju ciscenja gradskih ulica. U zastitnim odjelima su uklonili “otpad”. Ali taj otpad je bio ujedno i cijela imovina nekih beskucnika. Uz pomoc institucija i organizacija za zastitu ljudskih i gradansih prava beskucnici su tuzili grad i na kaju su dubili sudski postupak. Osobna sloboda i pravo na privatnu imovinu u SADu su posebno zasticeni. Sud je jasno potvrdio da niko u SADu ne smije ukloniti tudu imovinu, cak i ako ona privremeno nije pod nadzorom vlasnika. Prije nego sto je bace na deponiju oni je moraju zadrzati tri mjeseca u skladistu. Posto je to postupanje jako skupo gradonacelnik je digao ruke od tog problema. Danas policija ponovo regulise i odrzava samo osnovne principe javnog reda i mira u cetvrti Skid Row.

From Hollywood and Vine

To the Sunset Strip

There's so much going on

You can lose your grip

From early in the morning

Until late at night

They'll do you so wrong

They'll do you so right

Where the hot winds howl

To the mean city streets

Where the night hawks prowl

I can feel the rhythm play

The whole night long

Guess I'll stay in L.A.

And listen to this song

Back in L.A.

Waiting for the sun to shine

Back in L.A.

Living down a life of crime

Back in L.A.

Working on another line

Back in L.A.

To pick up the dime

You must do the time

Putujuci svijetom neminovno steknes neko iskustvo u eficijentom planiranju i provodenju svojih putovanja, narocito kad putujes individualno, dakle ne koristeci usluge turistickih agencija. Individualci ne prepustaju nista slucajnosti i dobro su organizovani jer znaju sta zele. Na nepredvidljive smetnje obicno reaguju spretno i brzo. Ali i njima promakne ponekad neki vazan podatak.

Na putu od Tijuane do San Francisca doputovao sam nedavno i u grad meleka…u Los Angeles. Taj grad sam valjda nesvjesno smatrao iskljucivo hibridnim svijetom kratkotrajnog glamura. Zato sam odluicio ostati samo kratko. Ali se ta odluka po dolasku ispostavila kao pogresna jer LA nije samo nestvarni svijet Hollywooda, niti je iskljucivo Beverly Hills ili Bel Air gdje crnce i Meksikance vidijeti mozes samo dok ciste bazene ili uredivaju basce ispred kuca. Priznajem ... nisu to samo nepotvrdeni stereotipi, skont'o sam da je u nekim dijelovima grada stvarno uzasno kao sto sam  ranije zamisljao. Ali je to samo jedna strana tog ogromnog konglomerata. LA je u stvari skupina od preko sto gradova gdje zivi 13 miliona ljudi i time je drugi grad u najmocnijoj drzavi na svijetu. Gradani LAa su jako prijatni i kreativni.

Promaklo mi je mnogo toga i zao mi je sto sam bio vrlo kratko tamo. Ali u svakom zlu ima nesto dobro. Jer cu morati ako Bod da ponovo otici tamo i pregledati sve ono sto prvi put nisam stigao obici.