E sad da objasnim nesto
Tog pjevaca, Kemala Montena, ja nikad nisam slusao. Uopste ne volim slagere. A kad u autu cujem prvih par nota nekih njegovih pjesama, ja odmah promijenim radio stanicu.
Boja njegovog glasa me uvijek cinila malo nervoznim i sve njegove pjesme zvuce potpuno jednako.
I zasto se sad on spominje u novinama a hiljade poginulih u Siriji i Iraku se navode samo onako usput?
Jel razumite sta vam zelim reci?
Sve je to istina sto sam gore napisao ali danas bi ipak trebali na lijep i pozitivan nacin se sjecati tog covjeka … ili bi trebali sutjeti. Sve ostalo…ukljucujuci i ovaj post, je glupost i vrijeda tog covjeka, njegovo djelu, njegovu obitelj i sve ljude kojima je on bio drag.
Isto tako niko nije morao biti “Charlie” prije par dana…ali je morao sutjeti! Jer sutnja je zlato kad nemas sta pametno reci !
