Pozor: Jasan stav!

U Evropi je prvi metro na elektricni pogon sagraden u Budimpesti 

Odmah pokraj Dunava se uzdize brdo Gellért (Gellérthegy), gdje se nalazi i Spomenik slobodi, citadela i poznate terme Gellért. Toplo vam preporucujem da se ljeti autobusom (a ne vasim planinarsko alpinistickim vjestinama) popnete do vrha.

Zgrada Madarskog parlamenta (Országház) je treca po velicini u svijetu i druga u Evropi. Budimpestanski parlament je 268 metara dug, 123 metara sirok, ima 691. sobu izgraden je od poznatog bihackog kamena, bihacita.

Vjera je magnet !

Ali ni magnet ne privlaci drvo !

Meni srce preskače kad kuca, on me pita: Dal' se kod vas puca?
Ja mu kažem: Ponekad kad mora, inače je više stvar folklora.

U Budimpesti su zgrade parlamenta i Bazilika sv. Stefana, u spomen na prve Madare sto su doselili 896. godine u panonsku nizinu, tacno 96 m visoki. Bazilika je sagradena u neo-renesansnom stilu i najveca je crkva u Budimpesti. Pogled sa terase oko kupole je velicanstven. Da bi dospjeli do njega mozete savladati 302. stepenice ili koristiti jednostavno lift.

Mada izvorno ta crkva i nije koncipirana kao bazilika, mjestani su je ipak zbog njenih ogromnih dimenzija odmah nakon konacnog zavsetka u 1905. godini nazvali tako. Taj pojam bazilike se u meduvremenu moze zvanicno koristiti jer joj je papa Pio XI 1931. godine dodijelio titulu “basilica minor“. Organizacijskim promijenana u nadbiskupiji Esztergom-Budapest 1993. godine ova crkva je sluzbeno proglasena katedralom.

Obecanja vrijede samo u momentu dok se izgovaraju. Zivot je postao suvise brz da bi se mogao rahat zivjeti. Osoba se moze osjecati tako ocajnicki usamljenom i onda kada se nalazi medu ljudima. Krikove niko mu ne cuje, unutrasnji nemir niko ne primjecuje. Sve njgove emocije su unaprijed isprogramirane i na osjecaje umora i tjeskobe se vec davno navikao. Misli mu se vrte u krug jer su izbrisana sva lijepa sjecanja...a on ipak podignute glave gleda kako se rusi svijet oko njega.

Eticko, moralno i socijalno ponasanje ovisi o okolini u kojoj zivim. A ako zivim u sredini gdje svakog policajca mogu kupiti za dvije kutije cigareta i gdje najvisi predstavnici gradana zbog organiziranog kriminala sjede u pritvorima…sta je u tim sredinama moralno ponasanje?

Pod nekim normalnim uslovima bi se moglo reci da vecina ljudi tezi kompromisu izmedu osobnih ciljeva i moralnih vrijednosti. Ali sta ako su bas ti osobni ciljevi i egoisticnost u mom drustvu najvisa vrijednost?

Nalazim se u dubokoj moralnoj krizi jer se drustveno korisno ponasanje kod nas ne nagraduje. Pitam se, da li uopste jos postoje univerzalni motivi za morlano ponasanje?