Pozor: Jasan stav!

Od početka pisane povijesti postoje reference na paradokse. Oni se pojavljuju u retorici, filozofiji, logici, psihologiji, matematici, fizici, statistici, ekonomiji...
 
Sveti Pavao, svetac kršćanske crkve, piše u Novom Zavjetu: "Uvijek su Krećani lažljivci."
Ali taj poznati paradoks lažljivca se ipak izvorno pripisuje Grku Epimenidu (5., 6. ili 7. st. p.n.e.): "Svi Krećani lažu". Budući da je i Epimenid Krećanin, tvrdnja je krajnje aporična. Smisao toga možemo ovim pitanjem pojednostaviti:

Ako lažući kažem da lažem, jel onda nužno govorim istinu?

Zeus, otac grckih bogova, roden je na Kreti, u pecini Psychro blizu visoravne Lyktos. Majka Reja je Zeusa potajno rodila jer je otac Kron progutao svoju djecu odmah po rodenju. Reja je Kronu umjesto novorodenca predala kamen umotan u povoje (znan kao omphalos kamen). Pecina Psychro se nalazi otprilike 48 km jugositocno od Herakliona, a i u vrijeme minojske civilizacije je takoder bila vazno kultno mjesto za okupljanje.

On je dakle izbjegao sudbinu svoje brace i sestara pa je zatim spasio svoju bracu jer je kastrirao oca Krona. Mnogo godina kasnije se zaljubio u njegovu sestrua Heru pa ju je poveo na Olimp i ozenio se njome. Ali kao u svakoj dugogodisnjoj vezi vremenom oslabi privlacnost partnera pa su emotivnu ispunjenost trazili u vanbracnim vezama. Zeus je rodio Atenu bez Here te je ona rodila Hefesta bez njega. Hera je bila potom vrlo ljubomorna pa je morao zbog toga biti vrlo oprezan pri zavodenju drugih zena.

Iskoristivsi cinjenicu da je Hera jedne prilike bila odsutna, on je oteo i silovao fenicku princezu Europu. Zaljubio se u Europu, kcerku Aginorovu i Telefasinu, i onda ju je zaveo pretvorivsi se u bijeloga bika sa zlatnim rogovima. Europa ja vidjela bika, pomilovala ga, kitila mu rogove cvijecem te mu se nepromisljeno popela na leda. Zeus je iskoristio priliku, otrcao je do mora i zaplivao s njom na ledima, prema Kreti.

Po toj fenickoj princezi je nas kontinent dobio ime.

Dominikos Theotokópulos roden je 1541. godine u gradu Candia (danas: Heraklion). Kreta se u tom periodu nalazila pod mletackom vlascu pa su zato na otoku bile prisutne obe crkve (pravoslavna i katolicka). Historicari nikada nisu mogli odgonetnuti koje je on zapravo bio vjeroispovijesti.

1568. godine se seli u Italiju (68.-72. Venecija, 72.-76. Rim) a zatim preko Madrida u spanski Toledo. Zena mu je rodila sina ali je vrlo mlada umrla. Pri kraju zivota zapao je u financijske teskoce pa je osimromesen preminuo 7. aprila 1614. godine. 

Njegovi stavovi i njegovo umjetnicko stajaliste ga je kostalo mnogo novca i slave, jer je u 16. stoljecu obicno narucitelj nekog djela odlucivao kako treba da izgleda to umjetnicko djelo. Ali je on to kategoricno odbijao jer je sebe smatrao stvoriteljem a nikako obicnim izvoditeljskim tjelom svojih djela. Cak se usudio kralju Filipu II odbiti zelju da prepravi sliku. Romulo Cincinato je jednostavno preslikao njegovu sliku i tom kopijom je postao jedan od omiljenih slikara kraljevske obitelji. Dominikos Theotokópulos je pokusao naturalistickom slikarskom stilu tog vremena dodati spiritualnu duhovitost. On je odstupio od harmonicne uravnotezenosti naturalizma i stavio je svoju subjektivnu i irealnu viziju iznad klasicnih ideala realizma.

Nakon smrti je pao u zaborav i njegova djela dugo nisu bila cijenjena. Tek u 20. stoljecu su ga cuveni predstavnici moderne umjetnosti, narocito pojedini ekspresionisti, ponovo otkrili i nakon toliko puno godina su prepoznali pravu vrijednost njegovog stvralackog umijeca.

Moglo bi se dugo pisati o njegovom nacinu cirtanja, o njegovim uspjesima ili o njegovim djelelima. Ali to mene licno uopste ne zanima… Ono sto je meni zanimljivo vezano za njega, to je cininjenica da je taj covjek bio punker svog vremena. Bio je neprilagoden i svojim ubjedenjima vjeran do zadnjeg dana svog zivota.

Danas je taj umjetnik poznatiji po nadimkom “Grk“ – ili na spanskom jeziku: EL GREKO.

Nemirne gradice svjetla i sjene na slici "Toledo u oluji" (oko 1597.-1599.):

Tokom minulih stoljeca su mnogi vladari otokom vladali. Izmedu 824. i 961. godine su "Muslimanski gusari" koristili znacajan strateski polozaj ovog otoka. Nije mi bas jasno kako to osoba sto sebe smatra muslimanom moze biti gusar, dakle pljackati, paliti, otimati itd. ... ali necu sad o tome. Od 1645. do 1898. godine je Kreta pripadala Osmanskom carstvu, o cemu svjedoce mnogi ostaci. Mirovnim sporazumom u Lozanu je 1923. godine dogovoreno da se 50.000 muslimana preseli u Tursku. Ali se danas jos mnoge dzamije na Kreti nalaze. Tek prije nekoliko godina je grcka vlada prepoznala veliku turisticku vaznost i pocela je odrzavatitih te objekte. Neke Bozije kuce su preuredili u kulturne centre ili u muzeje. Veli Pasina dzamija je jedna od onih sto su vrlo dobro sacuvane. Sagradena je 1789. godine u Rethymnonu:

Na tlu ove nase Evrope najstarija poznata civilizacija zivjela je na Kreti. Arheoloski nalazi kod Knossosa dokazuju da se minojska civilizacija rada oko 3000. godine pne. i rasla je sve do 1200. godine pne. Mada je vec ranije, pocevski negdje 6000. godina pne, znaci jos u mladem kamenom dobu, neka vrsta primitivne minojske civilizacija tamo zivjela. Historicari su period izmedu 6000. godine pne i 3000. godine pne na Kreti nazvali “ranominojski period“.

Minojani su suradivali s trgovcima iz Mesopotamije i vec u 16. stoljecu pne je u Knossosu zivjelo 10.000 i 100.000. Arthur Milchhoefer je 1883. godine prvi postavio teoriju da je najkasnije u bronzanom dobu morala postojati visoko razvijena civilizacija na Kreti. Ime je nadio po atinskom kralju Minosu, poznatom liku iz grcke mitologije i price Tezeja. Nije potpuno jasno da li je Minos ime ili je naziv za titulu (kao npr. faraon).

Britanac Arthur Evans 1899. godine je istrazivanjima juzno od Herakliona konacno dokazao Milchhoeferovu hipotezu. Pored svojih velikih zasluga je Evans na zalost unistio i puno upotrebljivog areholoskog materiala. On je ponovo obojio zidove, plafone i stupove starog iskopanog grada.

Mi danas prilicno malo znamo o toj civilizaciji, jer je ona negdje oko 1050. godine pne vrlo brzo nestala. Grci su tek nekoliko stoljeca kasnije ponovo naseljavali Kretu, tako da nema poveznosti. Citao sam razne teze i znanstvene postavke o ovoj civilizaciji. Ja licno mislim da mnoge ne treba prihvatiti kao istinite.
 
(rekonstrukcija grada blizu Knossosa)

Buzuki je zicani instrument i poznat je, ne samo u Grckoj, nego na cijelom Balkanu. Kao i mnogi drugi zicani instrumenti sa orijenta, dozivljavao je razne transformacije u razlicitim podnebljima. Zato danas taj instrument ima vise naziva: tambur, tambura, taburica, panduris ili baglama. Mada se u Turskoj izraz “baglama“ koristi za grupu instrumenata (divan sazi, bozuk cögür, kopuz inzva, cura, tambura).

Buzuki i saz su vrlo slicni. Stavise razlike nekad davno nije ni bilo, jer se na turskom obicno naziv buzuk koristi bas za divan sazi. U Grckoj je postao buzuki, a kod nas je razvijena manja verzija - sargija. Buzuki se danas koristi u mnogim zanrovima moderne grcke muzike.

Nisam bas neki veliki strucnjak za tu Grcku. Tamo sam bio prvi put, bio sam samo par dana i boravio sam na otoku. Ali kad bi me neko upitao sta me je u Grckoj posebno impresioniralo, sta me je pozitivno iznenadilo, ja bih naveo mnogo toga ali bih posebno izdvojio dvije cinjenice:

Kao prvo me je vrlo iznenadio izbor i kvalitet njihovih jela! Grcka ima jaku dijasporu i zato ces skoro u svakom vecem zapadnom gradu naici na grcki restoran. Mada cesto po zapadnim drzavama putujem, ja iz sasvim prakticnih razloga fast-food restorane zaobilazim i radije jedem arapsku ili tursku hranu. Ali njihova hrana nema veze s onim sto nam prodavaju van Grcke kao navodno grcku hranu. Ta spoznaja vrijedi mozda i za sve druge restorane u dijaspori. U Italiji su pizza i pasta samo predjela, a vecina Kineza jede samo supe (barem oni koje sam ja upoznao)…ali necu sad o tome.

Suprotno od mojih ocekivanja, jela na Kreti uopste nisu masna, niti se cesto koristi svinjsko meso. Miris i ukus cacikija nema veze s onim sto van Grcke nazivaju tim imenom. Bio sam za vrijeme uskrsnih blagdana tamo, pa sam zato pitao da li samo povodom blagdana jedu tu hranu. Odgovorili su mi, da svinjsko meso pretezno jedu siromasi. Gostu se ne iznosi jeftino svinjsko meso. Gostu se nudi samo najbolje a to obicno nije svinjetina. I time da predem na drugu stvar:

U grckom jeziku ima jedna vrlo zanimljiva i njima posebno vazna rijec. Ta rijec je „filoxenia“. Neupuceni bi je mogli olahko prevesti s rijecima „gostoprimstvo, prijatnost, velikodusnost“. Ali je ona u stvari jos puno vise od toga. Uzmite ono nase gostoprimstvo od prije 30 godina, ili ono gostoprimstvo na koje danas nailazite u nekim nasim ruralnim sredinama i velicajte i potencirajte ga s malo vecim faktororm…i opet niste ni blizu onoga sta ta rijec Grcima znaci. Gost je u Grckoj i kralj i car. Za domacina je obaveza ono sto gost usput spominje. Zato treba biti oprezan sa iskazivanjem nekih zelja kad je domacin negdje u blizini. 

Sjecam se jos onog vremena kad i kod nas nije bilo neobicno pozvati stranca u prolazu u kucu te ga ponuditi hranom, picem i konakom. Nekad je komsija se zvao na rucak i obilazio se kad bi bio bolestan. Djeca su jela u komsiluku. Mahala te ispratila kad si polazio na put i docekala te kad se vratis. Znalo se sta je zalost a sta radost. Ta vremena su u nasim carsijama davo prosla!

To the

Lord Mayor of Iraklio

Mr. Giannis Kourakis

Agiou Titou 1

71202, Heraklion

Crete, Greece

COMPLATINT

Dear Lord Mayor Mr. Kourakis,

This year I visited your city Iraklio in April for my holidays. As I am very interested in the Greek culture and history and I was very glad to meet many friendly and hospitable inhabitants in your town. I visited many different countries in the past, and I was really astonished about the perfect cleanliness of your town.

But when my way across town brought me to the archaelogical museum, I found something very disturbing behind this museum. I was very disattracted by big heaps of stones and monuments which were laying around. These were about 100 gravestones which were loaded in a disorder on a heap.

After a closer look, I identified these grave stones from muslim graves. There were a lot of texts of Koran writing on the stones which are not accurately treated. I miss the respect of the cemetery administration and the responsibility of the local government to handle these grave stones with the necessary respect.

For the muslim world and for other religions it is a heavy insult what I saw there.

It must be possible to arrange the old grave stones in a better respectful way. Many tourist are moving around this area and this will be a bad rememberance back home from Iraklio otherwise.

Please make sure that these historical items are treated with care in future.

Yours sincerely,

jasan stav

Napisah vrlo dug post. Ali tek na kraju shvati da je bolje da ga ne objavim. Sigurno je pametnije da ne pisem o nekim predmetima. Zato cu mnogo toga zadrzati za sebe i pocet cu negdje pri kraju tog neobjavljenog posta ovu pricu:

…svi smo mi ultra-toleranti, mi smo maltene beskrajno razumni. Radi onih desetak genocida mi nismo nikome zahaturili, jer smo mi takvi po prirodi. Zaboravili smo mi to. I svi smo mi takvi, bas svi…’sem mene. Jer ja kategoricno izbjegavam mnoge ljude a i neka mjesta. Jednostavno ignorisem, cak i ako su predmeti vrlo vazni ili ako se ubrajaju u potrebno opce znanje. Veliki sam ignorant. Nastavnica mi je na svjedocanstvu vec u prvom razredu osnovne posvjedocila da vrlo jasno pokazivam sta me zanima a sta ne. Sto se tice moderne tehnike ili kuhanja, sto se tice medija ili knjiga, sto se opcenito kaci (po meni) nepotrebnog znanja...sve ja to vrlo spretno i permanentno zaobilazim.

Do nedavno spadala je Grcka u kategoriju onih drzava u koje nisam zelio putovati. Jer se jos dobro sjecam kad je dva dana poslije pada Srebrenice u grckim novinama "Ethnos" pisalo da se napokon u Srebrenici odmah pored srbijanske zastave vijori i grcka, kao simbol ljubavi i solidarnosti izmedu grckog i srbijanskog naroda te u znak zahvlnosti za mnoge grcke dobvovoljce sto su se borili na strani srbijanske brace. Sjecam se i onih cudnih grckih demonstracija kada su Ameri prebacivali ratnu mornaricu u Jadran…sjecam se ja jos mnogo cega. Jasno mi je da su ljudi u Grckoj bili sistematski desinformisani i da zbog toga velika vecina tih ljudi nije odgovorna za to. Ali se ipak sve to urezalo u moje sjecanje.

Medutim, ja se druzim vec duze vrijeme sa Georgiosom, a on je Grk. Tip je stvarno o.k., vrlo mi je drag i boli me briga sto je on iz te meni nedrage drzave. U mom mikrokosmosu postoje samo dvije vrste ljudi…prve cijenim i postujem - a druge izbjegavam. A on definitivno pripada toj prvoj kategoriji ljudi. S njim cesto pricam o politickim temama ili o vjeri, mada on i ne praktikuje svoju vjeru. On je u Grckoj isao u skolu, pa mi zato skoro sve vezano za grcku historiju i mitologiju, za trenutnu ekonomsku krizu ili za konflikt na Kipru moze razjasniti. On me je vec ranije pozivao sebi u posjetu ali sam tek ove godine za uskrne blagdane nasao malo vremena i odazvao sam se njegovom pozivu. Boravio sam heftu dana na Kreti. Upoznao sam grcki zivot iz nekog drugog ugla, koliko je to uopce moguce u tako kratkom vremenskom periodu. U narednim postovima cu aBd malo nesto o tome pisati.