Nisam bas neki veliki strucnjak za tu Grcku. Tamo sam bio prvi put, bio sam samo par dana i boravio sam na otoku. Ali kad bi me neko upitao sta me je u Grckoj posebno impresioniralo, sta me je pozitivno iznenadilo, ja bih naveo mnogo toga ali bih posebno izdvojio dvije cinjenice:
Kao prvo me je vrlo iznenadio izbor i kvalitet njihovih jela! Grcka ima jaku dijasporu i zato ces skoro u svakom vecem zapadnom gradu naici na grcki restoran. Mada cesto po zapadnim drzavama putujem, ja iz sasvim prakticnih razloga fast-food restorane zaobilazim i radije jedem arapsku ili tursku hranu. Ali njihova hrana nema veze s onim sto nam prodavaju van Grcke kao navodno grcku hranu. Ta spoznaja vrijedi mozda i za sve druge restorane u dijaspori. U Italiji su pizza i pasta samo predjela, a vecina Kineza jede samo supe (barem oni koje sam ja upoznao)…ali necu sad o tome.
Suprotno od mojih ocekivanja, jela na Kreti uopste nisu masna, niti se cesto koristi svinjsko meso. Miris i ukus cacikija nema veze s onim sto van Grcke nazivaju tim imenom. Bio sam za vrijeme uskrsnih blagdana tamo, pa sam zato pitao da li samo povodom blagdana jedu tu hranu. Odgovorili su mi, da svinjsko meso pretezno jedu siromasi. Gostu se ne iznosi jeftino svinjsko meso. Gostu se nudi samo najbolje a to obicno nije svinjetina. I time da predem na drugu stvar:
U grckom jeziku ima jedna vrlo zanimljiva i njima posebno vazna rijec. Ta rijec je „filoxenia“. Neupuceni bi je mogli olahko prevesti s rijecima „gostoprimstvo, prijatnost, velikodusnost“. Ali je ona u stvari jos puno vise od toga. Uzmite ono nase gostoprimstvo od prije 30 godina, ili ono gostoprimstvo na koje danas nailazite u nekim nasim ruralnim sredinama i velicajte i potencirajte ga s malo vecim faktororm…i opet niste ni blizu onoga sta ta rijec Grcima znaci. Gost je u Grckoj i kralj i car. Za domacina je obaveza ono sto gost usput spominje. Zato treba biti oprezan sa iskazivanjem nekih zelja kad je domacin negdje u blizini.
Sjecam se jos onog vremena kad i kod nas nije bilo neobicno pozvati stranca u prolazu u kucu te ga ponuditi hranom, picem i konakom. Nekad je komsija se zvao na rucak i obilazio se kad bi bio bolestan. Djeca su jela u komsiluku. Mahala te ispratila kad si polazio na put i docekala te kad se vratis. Znalo se sta je zalost a sta radost. Ta vremena su u nasim carsijama davo prosla!