Sjeverna Koreja - DMZ - april 2011
Koreja - DMZ
... Priznajem da mi je drago kad se neko prema meni ponasa kao da sam normalam covjek, a ne kao da sam drzavljanin BiH. Korejski carinici pogledase nakratko u moj pasos, zatim u moje lice, nasmijase se i pustise me da prodem carinsku kontrolu. Dakle bez ijednog glupog pitanja, nisam morao ni sa sumnjivim likovima u nekom dugom redu cekati…a sto je najvaznije….nije mi bila potrebna ni VIZA! Zamislite to, drzavljanima BiH nije ni viza za Juznu Koreju potrebana. YEEAAH ! Mozda misle da svakako nemamo dovoljno novca da odputujemo tamo na daleki istok ili mozda tamo jos nisu ni culi da je se raspala SFRJ. Ne znam sta je razlog, ali mi je vrlo drago sto me ne razlikuju od drugih putnika.
Pred odlazak na daleki istok razmisljao sam da odputujem i na onu drugu -tamnu- stranu korejskog poluostrva. Ali mi je bilo mrsko se truditi oko te vize. Mada sam cisto i sumnjao da bi je ikada i dobio. Sjeverci imaju ipak organizovaniju tajnu sluzbu. Njima sigurno nije promakla ta informacija da je se na drugoj strani svijeta izrodila neka mala drzavica Bosna i Hercegovina. Oni znaju da njeni ratoborni stanovnici vazda izazivaju nered i da iz ekonomskih razloga samo dobru priliku cekaju da bi utekli u neku drugu drzavu.
Posto mi nije bilo dozvoljeno da odem u Sjevernu Koreju, otisao sam na crtu razgranicenja, na 38 paralelu. Kazu da se na toj granci trenutno najvise oruzja na svijetu nalazi. Kazu da su na tim granicnim prijelazima najostrije kontrole uopste. Ta zona razgranicenja je na nekim mjestima samo metar, a negdje i po nekoliko kilometra siroka. Demilitarizirana zona (DMZ) presjeca korejsko poluostrvo odnosno dijeli Sjevernu od Juzne Koreje.
Nisu mi dopustili da individualno iztrazivam teren. Tvrde da je to vrlo opasno, te da su oni monstrumi sa sjeverne strane samo godinu dana raniji nemilosrdno ubili turistkinju koja nije uvazavala zabranu fotografiranja. Ne znam da li su time samo pokusali da nas uplase ili se to stvarno dogodilo. Nije bitno, nauruzane vojnike mozes stvarno svuda vidijeti a atmosfera je kranjne napeta. Fotoaparat sam morao potajno koristiti.
Nekim modernim kombijom smo se iz Seoula prebacili do granice. Presjeli smo u autobus koji je vec na nas cekao i dok smo se uzduz granice vozili, slusali smo propagandno izlaganje nekog turistickog vodica. Mahom su se u autobusu vozili americki turisti. Slutim da je to razlog zbog kojeg je vodic vrlo jednostrano tumacio politicka i vojna desavanja. Stvarno nisam ljubitelj komunizma niti volim politicki sistem Sjeverne Koreje ali brate, sto je previse, previse je.
Posjetili smo vojni muzej i obisli smo neke tunele sto su navodno Sjeverci kopali da bi izvrsili nocnu invaziju na Juznu Koreju. Zidovi tih tunela su na nekim mjestima namazani zlatnom bojom. Komunjare su zeljele, tvrdeci da su bas tu nasli rude zlata, posmatracima UNa zamazati oci. Skoro sve informacije se moraju preispitati, nista se ne moze uzeti zdravo za gotovo. Ali mi imamo opet Radoncica kao glavnog informanta, zato prstom ne smijemo pokazivati na druge.
Malo kasnije smo se prebacili do vrha nekog brda. S brda se vidjelo haman pola Sjeverne Koreje. Nazalost je fotografisanje strogo zabranjeno, a kontrola stroga. Srecom sam imao iskustva sa zaobilazenjem prepreka i zabrana. Uspjeo sam slikati i tunele, i vojsku i tu Sjevernu Koreju. ...
