Počitelj - BiH
Uvijek se Počitelju prilazilo oprezno i s radoznalošću, respektom i strahopoštovanjem, bez obzira s kakvim namjerama: bez obzira da li ste osvajač ili običan putnik, historičar ili avanturist, prodavač svile i kašmira sa istoka ili učena glava sa zapada, uvijek ćete pred tim kamenim draguljem ostati zbunjeni i nesigurni. Svaka učenost i nadmenost pred Počiteljem padaju u vodu, pa i slikari za koje se misli da su na svome platnu u stanju da sve pomire doživljavaju istovremeno i svoje uznesenje i svoju nemoć. Ali opet, niko iz Počitelja ne ode ljut ni ponižen, bez obzira da li ste ratnik ili kovač, slikar ili urbanist. Bez obzira.
Jednostavno, u Počitelju ste uhvaćeni kao muha u paukovu mrežu. Vi ste zarobljenik neobične ljepote i ništa više. Vi ste opčinjeni. I ako ste se toliko racionalizirali i uklopili u trku s vremenom pa isplanirali sve u minutu i sekundu, iz Počitelja morate kasniti. Iz Počitelja odlazite sa smanjenim tonom nadmenosti i samouvjerenosti, ali bogatiji za jedno šire saznanje.
Počitelj je nemoguće dijeliti na njegovo sada i njegovo nekada, to je nešto što ima svevremensku dimenziju. On se nije mnogo promijenio, osim što ga je novonapravljeni asfaltni put odvojio od njegove organske i pupčane veze, od Neretve. Time je njegova istorija, vezana za sve ono što mu je ta Neretva donosila i odnosila, dobrim dijelom oštećena. Nema više onih počiteljskih tabija i takozvane vodene kule koje su izrastale iz vode i koje su imale višestruk značaj za ovaj grad
Počitelj ima, a što ni jedan grad na svijetu nema? To je pravo na vidik. Sav okrenut Neretvi, prirodi na njenoj zapadnoj strani, Počitelj je pružao svojim žiteljima i putnicima namjernicima osjećanje prave intimne sreće i užitka. Svaka kuća imala je pogled na čitav grad, na život na sve ono što se u njemu događalo. Svaki prozor upijao je svaki šum Neretve, svaki trak zalaska sunca. Skladno uklapanje velikih i malih kuća po vertikali i horizontali govori o humanoj želji graditelja da niko nikom ne smeta, da svako ima svoj dio prava na vidik. Svaka od kuća imala je glavni ulaz ali i kapidžik koji je vodio u vrt, a kroz njih su žene održavale svakodnevne veze sa komšijama. Ali kroz te kapidžike moglo se i pobjeći u situaciji kada je to bilo neizbježno. Tako su i gornje gradske zidine imale svoj tajni izlaz. Svakako je zanimljivo da je na tom kamenu svaka kuća imala i svoj životni prostor. Iza svake kuće bila je bašta puna šeboja i ruža, a više glave se nadvijala loza sa plemenitim sortama grožđa.
Prilaziti Počitelju danas znači prilaziti iz ovog našeg vremena kome je svojstveno priznavanje onog što u kulturi predstavlja stvarne vrijednosti, što govori, na autentičan način o mukotrpnoj istoriji naroda ove zemlje, što ostaje ne samo kao spomenik već i kao stalna obaveza da razmišljamo o vremenima i ljudima, da u onome što se ukrštalo na ovim prostorima i što je nekada bilo kamen spoticanja nađemo i nalazimo ono što je bilo zajedničko bitisanje i upućenost ljudi i naroda jednih na druge, njegujući progresivno i stvaralačko, oslobađajući ga svake mitomanije i mitologizacije.
To je gledanje u našu prošlost i naš mentalitet, u našu baštinu kao i naše trajanje. To je uspravan znak opstojnosti naših kultura, izuzimajući sve ono što je ograničavalo nastojanje i nastajanje autohtonih vrijednosti.
Počitelj je cjelovit likovni biljeg ljudskog samoodržanja, on je stih izražen u kamenu. U isto vrijeme on je ponos onih što nisu bili podložni ograničavanju u stvaralačkoj imaginaciji niti uskogrudo gledali na istorijske tokove i kulturna dobra.
Počitelj je i prošlost i sadašnjost.
(odlomci iz teksta Juse Nikšića, objavljenog u časopisu za obrazovanje, nauku i kulturu Most, br. 139)
