Pozor: Jasan stav! 2011/07

Pozor: Jasan stav!

Sve slike koje na ovom blogu prikazem samo su moje. Moja autorska prava me ne zanimaju. Slike i sve druge informacije koje pronadete ovdje mozete koristiti kako god pozelite.

30.07.2011.

Metropolis

Zapazio sam visoke zgrade vec iz velike daljine. A kad sam prisao blize, vidah ljude u vrlo slicnim odijelima. Odijela su na prvi pogled dijelovala kao uniforme. Smijesta se sjetih Metropolisa i svijeta kojeg mi je nekada pokazao Fritz Lang. Ljudi se trodimenzionalno i uvijek brzim korakom medu tim visokom zgradama krecu. Odmah po dolasku pomisli da mi treba narav krtice i posebna sposobnost za orijentaciju da bi se mogao kretati ovim gradom. Ali shvati brzo da se ovaj grad ne razlikuje puno od Modrice, Zivinica ili Jelaha. U principu se seces glavnom dzadom od koje se poneki sokak odvaja. Ali na razliku od tih nasih gradova ovdije uvece nema puno ljudi na ulici, jer ljudi sto danju ovdije rade, uvece se vracaju svojim domovima, koji se obicno van centra nalaze. Zbog toga je npr. u Kwoloonu cjelu noc opci haos po ulicama. Mada trgovine 24 sata rade, oni jela vecinom na nekim malim pokretnim standovima kupuju. Omladina prije ili poslije posjete nekog in-kluba provodi vrijeme po ulici. Pa me je i ta cinjenica dodatno na Metropolis asocirala. Sjecate se filma? U Langovoj viziji je rijec o drustvu koje je podjeljeno na dvije klase: Na onu koju radi i onu koja se cjeli dan zabaljva. Ja sam imao dojam kao da u Hong Kongu stariji ljudi rade a da se omladina samo zabavlja.

Ako rado ides u shopping po nekim robnim kucama, ako trazis rasprodaju ili restorane sa stranim specjalitetima…dakle, ako jednostavno zelis konzumirati, znaj da ces u Hong Kongu sigurno sve naci sto pozelis. Meni licno to ne pricinjava nikakvo zadovoljstvo. Na putovanjima se vrlo prakticno odijevam, a jedem sve sto mi stigne pod ruku (pisao sam nedavno o tome). Razglednice ne saljem, mobilni ne posjedujem, poklone nikada ne kupujem a skupe provode i luksuzna prenocista izbjegavam. Ne pusim, ne pijem i ne kockam. Pored toga sam odrstao u velikom smrdljivom gradu. Visoke zgrade, razvijena infrastruktura, anoniman, savremen nacin zivota i hrpu naroda po ulicama poznajem jos iz dijetinstva. To mi nije narocito zanimiljivo. Bas naprotiv, bjezim kad god mogu iz tih velikih gradova. Zbog toga sam vec drugi dan pobjegao iz Hong Konga na neke okolne otoke.

Evo ipak nekoliko slika iz Hong Konga:

fakultet najbolje sam ostavio za kraja... :)
29.07.2011.

Bye Bye Johnny

28.07.2011.

Where the hell is Matt?

Matthew „Matt“ Harding je roden 27. septembra 1976. godine u Westportu (SAD). Za Pandemic Studios je izumio nekoliko video igrica. Imao je neke inovativne ideje koje njegov poslodavac nije cijenio. Iz cistog sarkazma je jednog dana predlozio koncept za neku igricu u kojoj vanzemaljci unistavju ljude. Mislio je da je ideja toliko glupa da ce poslodavac vec jednom shvatiti da grijesi. Ali se ta ideja dadredenom toliko dopala, da je na kraju od tog koncepta stvorena nova igrica. On je u znak protesta napustio preduzece.

Sad putuje svijetom i plese. Ne, on nije novi Mikhail Baryshnikov. On vrlo nespretno djeluje. Moglo bi se cak reci da plese kao malo dijetete. Ipak je covjek postao mega popularan. New York Times je pisao o njegovim putovanjima a za samo dvije sedmice je 4,5 miliona ljudi pogledalo  njegov videoklip na youtubu. Ta popularnost nije ostala nezapazena. Danas mu sponzori financiraju putovanja.

Harding je kontroverzna osoba jer vrlo cudne intervjue daje. Neki slute fotomontaze u tim videoklipovima. A on se tim tvrdnjama i ne protivi. Ipak je bez sumnje putovao tim zemljama. Meni cak nije ni jasno protiv koga ili cega on uopste protestuje. Evo, procijenite sami:


27.07.2011.

27.07.2011.

26.07.2011.

Psihopati razmisljaju jednako

kojom li su logikom ti ljudi inspirisani sto ubijaju vlastititi narod? Al Kaida i Talibani ubijaju zene i dijecu koji samo u nekom dugom redu na topli obrok cekaju. Oni napadaju ljude dok klanjaju u dzematu namaz. U znak velikog protesta cak i sami sebe zrtvuju. To je biva njihov doprinos u borbi protiv americkog imperializma i jevrejskog cionizma. Stvarno ne znam gdje u svetim knjigama pronalze opravdanje za svoja maloumlja. Ali je to neka druga, puno duza, prica. Ne bih sad o tome. Trenutno razmisljam vise o necemu sto je mnogo banalnije. Pitam se, kako mogu ubijati vlastiti narod, dakle osobe iste vjeroispovijesti, iste boje koze i istog porijekla. Kako mogu napacenu i nemocnu sirotinju dizati u vazduh i misliti da time mogu protestovati protiv diskriminacije tih istih ljudi koje ubijaju?

Moglo bi se pomisliti da su ti islamisti, kako ih danas nazivaju da bi ih razlikovali od normalnih psihopata (?!), provodili skolske dane cuvajuci ovce i kamile ili da su toliko siromasni da ih neko za par americkih dolara moze kupiti. Ali se sad odnekle pojavio u vrlo bogatoj i naprednoj Norveskoj neki Anders Breivik. On mrzi doseljenike, muslimane i sve sto je strano. Boji se da ce emigranti preplaviti mu otadzbinu i da ce tako razrijediti njegovu arijsku rasu. Svak normalan bi sad pomislio: pa dobro, ako je ekstrmni vjernik (mada taj pojam ne postoji) neka uci za svecenika, pa neka tako to svoje religiozno uvjerenje siri. Protestantskim svecenicma je cak i brak dozvoljen. Zasto se pored toga ne razmnozuje? Time bi mogao aktivno doprinjeti vecem natalitetu bijele rase.   

Ali bi tada morao preuzeti trajnu odgovrnost, tako da je njemu ipak lakse ubiti neduzan norvezanski narod da bi se tako ujedno osvetio doseljencima i sacuvao svoj narod od propasti. I nema pametnijeg posla nego da pobije sedamdeset i neku osobu. Omladinu koja za politicko stanje u njegovoj zemlji odgovorna ne moze biti, kako god okrenuli ovu pricu.

Mislim, to ponasanje nema dubljeg smisla, a komoli da ima neki efekt. Ipak se moze zakljuciti da svi ti ljudi istu psihopatsku logiku sljede. Povod nije uopste vazan. Da nije taj, bio bi neki drugi. I na kraju je ta logika cista mozna mehanika koja je kod tih psihopata dokazivo u defektu.

Sjetih se onog testa za psihopate. Neki poznati americki psihijatar navodno to pitanje koristi da bi ustanovio da li osoba ima mentalitet ubojice. Evo provjerite da li se i u Vama krije psihopata:

Zena na pogrebu svoje majke, upoznaje nepoznatog muskarca. Smatra da je muskarac predivan, toliko slican muskarcu iz njenih snova, da se u trenutku zaljubila, ali nije pitala za telefonski broj niti ga je vise mogla naci. Nekoliko dana nakon toga ubila je svoju sestru.

Pitanje: Koji je bio motiv da ubije sestru? (Dobro promisli prije nego sto odgovoris)

...odgovor u komentarima

25.07.2011.

Rab - Hrvatska

Rab se prvi put spominje u putopisu grčkog geografa Pseudo Skilaksa koji otoke Rab i Pag spominje pod zajedničkim imenom “Mentorides”.

U Ptolomejevim spisima spominje se otok Skardona, a na njemu dva grada: Arba i Kollenton. Od kasnijih grčkih i rimskih putopisaca i geografa, Plinije Stariji u svom djelu “Povijest prirode” (Historia naturalis), spominje Rab pod imenom Arba.

U kasnijim latinskim ispravama Rab se spominje pod različitim imenima: Arbia, Arbiana, Arbitrana, Arbum i Arbe. Značenje i podrijetlo današnjeg imena Rab, teško je utvrditi. Najvjerojatnije je da je današnje ime otoka i grada Raba nastalo od ilirskog ili liburnskog imena Arba, što inače znači šumovit, zelen. Ime Rab u pisanim se dokumentima prvi put spominje tek sredinom petnaestog stoljeća.

Tragovi života na otoku sežu još od starijeg kamenog doba. Najstariji stanovnici otoka Raba za koje povijest zna bili su Iliri ili ilirsko pleme Liburni, koji su u doba prije Krista obitavali na području od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključivši i otoke navedenog područja.

Otok Rab nije odmah 1929. godine ušao u sastav novoosnovane kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Italija je nakon sloma Austro-ugarske monarhije, osim još nekih drugih otoka i krajeva, okupirala i otok Rab. Nakon mira u Rapallu, 23.04.1921. godine otok Rab ulazi u sastav KSHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije.

Na malom poluotoku, smještenom imeđu uvale Sv. Eufemija i gradske luke, izrastao je slikoviti i lijepi gradić, koji svojim karakterističnim oblikom, s četiri zvonika, podsjeća na veliki jedrenjak s četiri visoko uzdignuta jarbola.

Na Sjeverozapadnom dijelu Trga Municipium Arbe nalazi se jedna od najljepših građevina u gradu, nekadašnji knežev dvor, a sada skupština grada Raba. Od nekadašnjih antičkih građevina nije ostalo gotovo ništa, jer je grad nekoliko puta bio rušen i ponovno građen. (WP)

2002 2002 2002 2002 2002 2006 2006 2006 2006 s druge strane
24.07.2011.

23.07.2011.

"Jedni ih se odriču, drugi ih ne ističu"

Da li neko zna gdje je u Evropi - pored Srebrenice - najveca grobnica muslimana ?
Ta najveca grobnica muslimana je u Bleiburgu!

A znate ko je pocino taj zlocin u Bleiburgu?

Pocinio ga JNA, narodna armije one bivse drzave.

A znate ko je bio na celu te vojske?

Naravno da i to znate. Vas drug Josip Broz Tito. 

Vama je svejedno sto se danas secemo ulicama koje nose njegovo ime. Ali Vas brine otvorenje nekog americkog restorana u toj ulici. I zato se najozbiljnije
pitam:

Da li smo zasluzili da nam bude bolje?

 

Da poredimo: u Njemackoj prva filijala McDonald’s-a pocinje raditi prije 40 godina, u Minhenu, u Ulici Martina Luthera. Jubilej se slavi ove godine u decembru. Luther je bio veliki covjek i reformator, koji je sigurno promijenio povijest covjestanstva. A zasto ta filijala nije otovorena recimo u ulici Adolfa Hitlera? Hitlera je puno vise vezalo za Minhen nego sto je Vaseg marsala vezalo za Sarajevo. Stovise, danas nema vise ni jedne ulice sa njegovim imenom u Minhenu.

Ali sto da Vam ja o tome pricam? Pogledajte govor Idriza efendije Besica, predstavnika Mesihata Islamske zajednice u RH, u vezi te teme:

22.07.2011.

Titov put

Titova moc je bila ogromna, on je bio jedini stvarni tvorac odluka i stvarni suveren Jugoslavije. Suverenitet je bio vezan za osobu, a drzava je tretirana gotovo kao njegovo osobno vlasnistvo. Simbolicki, ali i u stvarnom politickom smislu, gotovo da nije bilo razlike izmedu Tita i Jugoslavije. Jugoslavija je bila Titova Jugoslavija, bez obzira na njenu formalnu i ustavnu decentralizaciju, Jugoslavija je ostala centralizirana i ujedinjena pod Titom. On je bio izvan i iznad zakona, predsjednik s mogucnoscu reizbora bez ogranicenja trajanja mandata, kako je zapisano u Ustava SFRJ iz 1974. On stoga nije vise bio politicar, podlozan politickoj interakciji, nego drzava sama.

Sta je onda prirodnije nego da njegovom smrcu nestane i drzava kojoj je on bio suveren? Posebno stoga sto je ustav sprijecio da se pojavi novi Tito, ukidajuci funkciju predsjednika Republike, te uvodeci institucionalne pretpostavke da se nikad vise ne pojavi slican izuzetak. Jugoslavija nakon Tita samo je govorila da slijedi Titov put - u stvarnosti je glavna briga jugoslavenskih politicara bila da sprijece pojavljivanje novog Tita. Nakon Tita, ukratko, nije bio Tito, nego je Jugoslavija sve vise licila na Titanik.

21.07.2011.

Bratstvo i jedinstvo

Socjalizam krece od predpostavke da su svi gradani jednaki i ravnopravni. Medutim, ljudi nisu jednaki! A ne postoji ni neki politicki sistem u kojem su svi ravnopravni. Nejednakosti i nepravednosti su se u bivsoj drzavi iz godine u godinu povecavali i to je potkopalo socijalizam pa time i samu drzavu.

Albanci, Srbi, Hrvati, Bosnjaci, Makedonci i Slovenci su imali razloga da se osjecaju nejednaki drugima, ne samo u ekonomskom nego i u politickom, kulturnom i nacionalnom smislu. Isto tako su svi nasli nekog razloga da se osjecaju nejednaki u odnosu s drugima, susjednima, vecima, razvijenijima, brojnijima. Taj je osjecaj nejednakosti bio opravdavan pozicijom koju su imali mali narodi i njihovi jezici u odnosu na vece; prisustvom u drzavnim strukturama (vojsci) i politickom vrhu (partiji); polozaju pri zaposljavanju, itd.

To naravno nije jedini razlog zbog kojeg je socjalizam kod nas propao, ali je jedan od vaznijih. A ta propast socjalizma je prouzrokovala onaj pakao kroz koji smo prosli.

Socjalizam, partija,
AVNOJ, petokraka, samouprava, drug Tito, narodni front, JNA i svi ostali socjalisticki termini me podsjecaju na to tamno doba nase povjesti. Pa kad danas naletim na "Titovu ulicu" ja bih najradije se okrenuo i vratio bih se nazad.  

Pozor! Sadržaj nije primjeren za djecu i maloljetnike
!


20.07.2011.

Tešanj - BiH - 2008

Historija

Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću uz ostalo daruje "i na Usori grad Tešanj". Između 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio čas pod tursku, čas pod ugarsku vlast, a u vremenu od oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanića, člana bosanske kraljevske loze. Kraljevstvo bosansko je tampon-država koju su uspostavili i potom dokinuli Turci. Tešanj će zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su činili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao živjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a ćehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvitak Tešnja. On je graditelj glavne tešanjske džamije (Čaršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio "za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva".Još je 1559. godine uvakufio mekteb (osnovna škola) i medresu (srednja škola), han, trideset i dva dućana, mlinove, čifluke (feudalne posjede) Jablanica i Čaglići (danas sela), ogromnu svotu novca... Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom džamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.

Rano se u Tešnju pojavljuju školske institucije, a 1856. godine spominju se čak i tri medrese. Prije toga (1761) postojala je Hadži-Muhamedova muallimhana (učiteljska škola). Godine 1867. u tešanjskom kadiluku postojalo je 16 mekteba. Pravoslavna škola u Tešnju osnovana je 1833, a franjevacka 1837. godine u Sivši, selu kod Tešnja koje je centar katoličkog življa. Sivšu je 1842. godine posjetio fra Ivan Franjo Jukić "radi ustrojstva knjižnice". Godine 1870. ustanovljena je kiraethana (čitaonica). Valja spomenuti i muftiju (najviši muslimanski vjerski autoritet u jednom okrugu) Mustafu Šefki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio vrijednu biblioteku. U historiji Tešnja bitna je i Gradina - utvrda koja dominira okolicom. Prostorno i po površini od 6.296 m2 Gradina spada među najznačajnija utvrđenja u Bosni i Hercegovini. Utvrda na ovom mjestu postojala je, kako su pokazala arheološka iskopavanja, još u prahistorijskom periodu. Kada se u XVII. stoljeću intenzivno počinje razvijati tešanjska caršija, sazidana je i Sahat-kula, visine 18,5 metara. Sahat je ranije pokazivao vrijeme "alaturka", a današnji sahat, koji pokazuje srednjoevropsko vrijeme, donesen je iz Beča 1890. godine i još uvjek dobro radi. Poklon je Fehim-bega Smailbegovića, što se vidi iz natpisa na njegovoj poleđini. Kad se, međutim, 1861-1864. godine gradi kolski put Sarajevo - Brod, a potom 1878. i pruga dolinom Bosne, Tešanj ostaje van tranzita i doživljava stagnaciju. Čak postaje i depopulaciono mjesto. Grad Tešanj imao je 1851. godine oko 9.000 stanovnika, a tu brojku ni do danas nije ponovno dostigao.
Veliki tešanjski srez ostao je i poslije austrougarske okupacije uglavnom u granicama ranije nahije i kadiluka. Današnja općina ima približno samo jednu trećinu teritorija što ju je srez imao do 1930. godine. U privrednom razvoju Tešanj i dalje stagnira, a Doboj i Teslić izdvajaju se i postaju samostalni srezovi. U naučnim krugovima Tešanj je posebno glasovit zbog vrijednosti koje krije njegova Narodna biblioteka. Bibliotečka je tradicija u Tešnju vrlo duga, jer tu zapravo postoji kult knjige. I u tešanjskoj se pravoslavnoj crkvi nalazilo blago, čuvalo se preko stotinu vrijednih ikona nastalih u vremenu od XVI. do polovine XIX. stoljeća koje su za vrijeme agresije na BiH sklonjene i sačuvane, a zatim 12. januara 2000. godine neoštećene vraćene u Crkvu. Međutim, ova zbirka je, vjerovatno krajem 2000. godine, odnešena u Bijeljinu - navodno privremeno, "radi stručne obrade i konzervacije", pod okriljem noći, bez ikakve najave, a niti obavezne zakonske saglasnosti Zavoda za zaštitu spomeničkog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

19.07.2011.

o hrani

Razne stvari bas nikakvu ulogu u mom zivotu ne igraju. To su naprimjer: hrana, rukotvorstvo, auta, moda ili vrijeme. Ne samo da me ne zanimaju ti predmeti, nego ne zelim biti ni prisutan kad drugi o njima pricaju.

Ali hajd’ popricaj sa Englezom a da ne pocnes svaki razgovor sa osvrtom na vrijeme. Mislim da je nemoguce. Ali zasto bi me zanimalo da li je vani sunce, kisa, magla ili sta je prognoza najavila? Imam odjecu za sva godisnja doba.

Ali necu o tome, u ovom postu cu samo o hrani pisati. Sto se tice hrane, ja sam totalni ignorant. Kao prvo, nisam uopste gadljiv. Kad zakasnim kuci na obrok, ja udem u kuhinju, prebacim prvo sve ostatke sa drugih tanjira (neka je vala ostalo i od komisluka) na samo jedan i zatim to pojedem. A na stogod u frizideru ili u sporetu naletim ja cu pojesti, niti me zanima koliko dugo tu vec stoji, niti cu to ponovo grijati. Pojest cu po mogucnosti odmah iz dzezve, serpe, konzerve ili tepsije.

Pohano, przeno, kuhano, dinstano, isjeckano, izrendano ili sta ja znam kako da je pripremljeno…nije mi uopste vazno…samo nek nije destilirano i neka je iskrvarilo. Ali kod kuce o tome ne moram ni razmisljati. Imam citav arsenal zacina. Ni jedna hrana ne moze biti toliko neukusna da joj ja zacinima ne bi mogao promijeniti okus. Te osobine su od koristi kad prisustvujem iftarima, mevludima ili kad sam negdje u gostima.

Izbjebavam gdjegod mogu, ali se moram ipak ponekad sa poslovnim partnerima u nekim restoranima sresti. Ti ljudi mozda misle da je meni uzitak po prvi put neke strane specijalitete kusati. A bas naprotiv! Cesto razmisljam o tome, kako oni neke karafeke sa jelom izvode a na zemlji ima toliko puno ljudi sto danas nisu imali niti jedan obrok. Treba jesti da bi se zivjelo - a ne zivijeti da bi se jelo.

Ako mi je poznat restoran gdje cu se sa poslovnim parnerom sresti, ja predhodno telefonom nazovem i pitam ih kako pojedina jela spremaju. U ishrani izbjgavam secer a nikako ne konzumiram razne vrste mesa, zelatinu ili alkohol. U piceriji se mogu dobro snaci, ali je to u nekim otmenim restoranima malo teze. Jer vecinu soza upotrebom vina prave. Pa cak i soze za povrce. Za deserte pored alkohola i zelatinu koriste. Znao sam cesto ostati i gladan.

18.07.2011.

George Bernard Shaw

B. Shaw nikako nije mogao podnijeti uobraženu aristokraciju. Kada je jednom primio poziv u kojem je pored ostalog pisalo:
- Lord C. biće kod kuće u utorak između četiri i šest sati,
Shaw ga je vratio dopisavši
- George Bernard Shaw također.

17.07.2011.

Elisabeth Lambert

Elizabeth Lambert igra nogomet za New Mexico Lobos. U utakmici protiv Brigham Young University je vrlo cudno interpretirala poziciju odbrambene igracice. Sudac je zazmirio u par situacijaja i samo zutim kartonom je kaznio. Ali je trener Kit Vela imao manje razumijevanja, pa je igracicu naknadno suspendirao za naredne utakmice. Elizabeth Lambert kaze da su je zanjele emocije.

16.07.2011.

Fair play

Roditelji, nastavnici, svecenici i efendije su nas ucili da ne lazemo, da ne krademo i da ne varamo. Neki od nas su tu lekciju naucili, a neki drugi opet nisu. Mozda je u ova sugava vremena stvarno tesko biti i ostati posten. Ipak nam mora biti jasno da je svako odgovoran za ono sto cini i da istodobno mladima sluzi kao primijer.

Ovih dana sam pratio na tv-u zenski nogomet. Primijetio sam da su neke zene preuzele nezrelo i pogresno musko ponasanje. Znate onu situaciju kad lopta ode u aut? Onaj sto ju je dotaka kao poslednji dize ruku i trazi da mu sudac loptu ponovo dodijeli. A zna da nije tako. Zar se ne osjeca nelagodno kad dvije reprize pokazu da vara? Mozda je to Vama sitnica. Meni vala nije. Igrac, ili u ovom slucaju igracica, time laze, vara i krade. Dijeca prate utakmicu, te uzimaju te igracice za idole. Drage hanume, zar morate te nase budalastine preuzimati?

Ali sto se tice fair playa moram zenski nogomet i pohvaliti. U polufinalu svijetskog prvenstva je jedan tim pocinio za 90 minuta igre samo jedan jedini faul i tom postenom igrom je cak pobjedo utakmicu. Puno Vam hvala za to. Ipak niste kao mi.

15.07.2011.

Grupa individualaca protiv kolektiva

15.07.2011.

Prvenstvo svijeta u fudbalu za zene

Zenski fudbal vise nema veze sa emancipacijom – postao je dio svakodnevice. Procjenjuje se da danas u svijetu 29 miliona zena organizovano igra fudbal u klubovima, a broj fudbalerki se neprestano povecava. Odavno su i zene prisutne u vjerovatno najljepsoj sporednoj stvari u zivotu muskaraca. Zanimljivo je da zenski fudbal gledaju prije svih muskarci. Razloge sto muskarci tu i tamo odbacuju zenski fudbal trebalo bi traziti u sujeti. Naime, zene su definitivno prodrle i u posljednji muski domen.

Prateci utakmice prvenstva svijeta u fudbalu za zene zapazio sam neke zanimljivosti:

- Ona Wambach bi mogla komotno sa muskarcima igrati nogomet.
- Nema napada do napada preko krila. Francuskinje i Brazilijanke su definitivno usavrsile taj napad. Da im je samo jos jedna poput one Hope Solo u golu.
- Sve Korejanke imaju istog frizera a Kanadanke najbolje izvode slobodne udarce pred golom.
- Kazu svi da igraju sa duplom sesticom a ja ipak uvijek samo jednu sa sesticom na dresu mogu uociti.
- One japanske kamikazkinje kao da su izumile pressing, forechecking i tackling. Nije mi jasno odakle im ta snaga i kondicija.
- Nije fer sto tv-stanice ubacuju reklamu kad na kraju utakmice mijenjaju dresove.

14.07.2011.

Zelim biti primitivan !

14.07.2011.

Korisni savjet

Možeš muža psihički zlostavljat, financijski uništavat, čupat mu nokte i prebacivat na svoju omiljenu meksičku odnosno tursku sapunicu usred njemu životno važnog prijenosa nogometne utakmice u finalu svjetskog prvenstva, ali pod uvjetom da mu prije, za vrijeme, i nakon iživljavanja eksplicitno daš do znanja da si zagrijana, vruća, topla, uspaljena, usijana, nabrijana, i obrijana.
 
13.07.2011.

Malcolm X :

12.07.2011.

Status Quo



Bio...vidio...dozivio...ostao ziv...pa evo malo slicica:

12.07.2011.

Patriotizam

Ne razlikujem to bas najbolje. Patriotizam i nacionlizam su za mene otprilike jedno te isto. Znam da haman pa niko tako ne razmislja, pa zato o tome i ne pricam rado. Ali Vi me morate trpiti, za razliku od moje realne okoline, pa evo da zato Vama u povjerenju nesto saopstim. Pisat cu mozda neke druge prilike opsirno o tome svemu, a sada cu samo jedan primjer navesti koji me je podsjetio na cinjenicu da mi valjda nedostaje taj neki potriotski gen:

Neki prijatelji mi ponudise da odemo do neke utakmice u Francusku. Kazu da ce mo „mi" igrati protiv „Francuza". Vozili bi se u autobusu do Pariza. Tamo bi gledali tu utakmicu „nase reprezentacije" protiv biva neke nama „strane reperezentacije". A odmah poslije utakmice krenuli bi istim autobusom nazad.

Zamisli! Vozis se ukupno dva dana, putujes u jedan od najlijepsih gradova svijeta, da bi u drustvu totalnih kretena gledao nogometnu utakmicu. U neposrednoj blizini Champs-Elysees, Louvre i Versailles, a ti bodris milionere! Moram priznati, mene puno veze za taj grad. Dugo sam izucavao francuski jezik, sa svih strana bezbroj puta opisivao gradske znamenitosti, danas mi kcerka uci taj jezik, proveo sam prvu bracnu noc u tom gradu i jos mnogo vise me veze za Pariz. Ali da je utakmica nekim slucajem u Rimu, Becu ili Stokholmu, mislim da ne bi takoder zeljeo biti u stadionu.

Naravno, bilo bi mi drago kada bi cuo da je BiH uspjesno odigrala utakmicu (sto ne znaci da mora obavezno i pobijediti). A bilo bi mi jos draze kada bi cuo da su se tzv. „navijaci" malo zrelije nego inace ponasali. Ali, taman da od samog mog prisustva „nasa" pobjeda ovisi, meni stvarno ne bi palo na pamet da samo radi te utakmice odputojem u Pariz.

10.07.2011.

Nekad je pametnije šutjeti

Ima dana, kao što je sutrašnji dan, kada je ipak pametnije šutjeti.

09.07.2011.

Status Quo

Ovih dana sam na njihovom koncertu, trenutno samo njih slusam, pa moze biti da cu Vas narednih dana njima tusiti...a mozda i necu.


08.07.2011.

Sanski Most - BiH

 

2001. godine 2001 2005 2005 Husimovci vodeni park u Sani
07.07.2011.

Bad Driburg - Njemacka - 2010

polozaj: nedaleko od njemackog grada Kassel - u sumi "Teutoburger Wald"
savezna pokrajina: NRW
stanovnika: 19.500
prosjecna visina: 220 m nadmorske visine
ime grada: potice od tvrdave Iburg
prvi put se spominje: 1253. godine
zanimljivo: Nizozemska kraljica Beatrix je 1962. godine muza Claus von Amsberg u ovom gradu upoznala

 

06.07.2011.

Počitelj - BiH

Uvijek se Počitelju prilazilo oprezno i s radoznalošću, respektom i strahopoštovanjem, bez obzira s kakvim namjerama: bez obzira da li ste osvajač ili običan putnik, historičar ili avanturist, prodavač svile i kašmira sa istoka ili učena glava sa zapada, uvijek ćete pred tim kamenim draguljem ostati zbunjeni i nesigurni. Svaka učenost i nadmenost pred Počiteljem padaju u vodu, pa i slikari za koje se misli da su na svome platnu u stanju da sve pomire doživljavaju istovremeno i svoje uznesenje i svoju nemoć. Ali opet, niko iz Počitelja ne ode ljut ni ponižen, bez obzira da li ste ratnik ili kovač, slikar ili urbanist. Bez obzira.

Jednostavno, u Počitelju ste uhvaćeni kao muha u paukovu mrežu. Vi ste zarobljenik neobične ljepote i ništa više. Vi ste opčinjeni. I ako ste se toliko racionalizirali i uklopili u trku s vremenom pa isplanirali sve u minutu i sekundu, iz Počitelja morate kasniti. Iz Počitelja odlazite sa smanjenim tonom nadmenosti i samouvjerenosti, ali bogatiji za jedno šire saznanje.

Počitelj je nemoguće dijeliti na njegovo sada i njegovo nekada, to je nešto što ima svevremensku dimenziju. On se nije mnogo promijenio, osim što ga je novonapravljeni asfaltni put odvojio od njegove organske i pupčane veze, od Neretve. Time je njegova istorija, vezana za sve ono što mu je ta Neretva donosila i odnosila, dobrim dijelom oštećena. Nema više onih počiteljskih tabija i takozvane vodene kule koje su izrastale iz vode i koje su imale višestruk značaj za ovaj grad

Počitelj ima, a što ni jedan grad na svijetu nema? To je pravo na vidik. Sav okrenut Neretvi, prirodi na njenoj zapadnoj strani, Počitelj je pružao svojim žiteljima i putnicima namjernicima osjećanje prave intimne sreće i užitka. Svaka kuća imala je pogled na čitav grad, na život na sve ono što se u njemu događalo. Svaki prozor upijao je svaki šum Neretve, svaki trak zalaska sunca. Skladno uklapanje velikih i malih kuća po vertikali i horizontali govori o humanoj želji graditelja da niko nikom ne smeta, da svako ima svoj dio prava na vidik. Svaka od kuća imala je glavni ulaz ali i kapidžik koji je vodio u vrt, a kroz njih su žene održavale svakodnevne veze sa komšijama. Ali kroz te kapidžike moglo se i pobjeći u situaciji kada je to bilo neizbježno. Tako su i gornje gradske zidine imale svoj tajni izlaz. Svakako je zanimljivo da je na tom kamenu svaka kuća imala i svoj životni prostor. Iza svake kuće bila je bašta puna šeboja i ruža, a više glave se nadvijala loza sa plemenitim sortama grožđa.

Prilaziti Počitelju danas znači prilaziti iz ovog našeg vremena kome je svojstveno priznavanje onog što u kulturi predstavlja stvarne vrijednosti, što govori, na autentičan način o mukotrpnoj istoriji naroda ove zemlje, što ostaje ne samo kao spomenik već i kao stalna obaveza da razmišljamo o vremenima i ljudima, da u onome što se ukrštalo na ovim prostorima i što je nekada bilo kamen spoticanja nađemo i nalazimo ono što je bilo zajedničko bitisanje i upućenost ljudi i naroda jednih na druge, njegujući progresivno i stvaralačko, oslobađajući ga svake mitomanije i mitologizacije.

To je gledanje u našu prošlost i naš mentalitet, u našu baštinu kao i naše trajanje. To je uspravan znak opstojnosti naših kultura, izuzimajući sve ono što je ograničavalo nastojanje i nastajanje autohtonih vrijednosti.

Počitelj je cjelovit likovni biljeg ljudskog samoodržanja, on je stih izražen u kamenu. U isto vrijeme on je ponos onih što nisu bili podložni ograničavanju u stvaralačkoj imaginaciji niti uskogrudo gledali na istorijske tokove i kulturna dobra.

Počitelj je i prošlost i sadašnjost.

(odlomci iz teksta Juse Nikšića, objavljenog u časopisu za obrazovanje, nauku i kulturu Most, br. 139)

05.07.2011.

Jaffa

Jaffa je najstariji grad na sredozemnom moru, a mozda i najstariji lucki grad na svijetu. Jevreji vjeruju da je Jafet, Nuhov najmladi sin, osnovao ovaj grad. Po njemu je navodno dobio ime. U proslosti je bio pod egipatskom, filistejskom, asirskom, rimskom, turskom, francuskom i engleskom opsadom. Nekoliko puta je do temelja srusen pa zatim opet obnovljen. Rimljani ga u prvom stoljecu potpuno unistavaju a Arapi, koji 636. u ovaj grad stizu, ga ponovo sagraduju. U srednjem vijeku je ovaj grad snazno uporiste kristaskih ratnika. Mameluki unistavaju utvrdu, koja je 1223. godine sagradena, da grad ne bi postao ponovo luka krstaski ratnika.
 
Arheoloska istrazivanja su potvrdila da je ovaj grad 3.500 godina pne. vec bio naseljen. Egipatski zapisi govore o gradu Ipu a u bibliji se spominje kao grad Joppe. Legendarni Salahudin je Ricardu I (Lavljeg srca) u septembru 1192, u okviru mirovnog sporazuma, prepustio ovaj grad bez borbe. Njihovo vitesko ponasanje je bilo poznato medu krstaskim spisima tog vremena.
 
Jaffa je od 1516. u sklopu Osmanskog carstva. Unatac cestim gusarskim i beduinskim napadima Jaffa postaje grad kojeg mnogobrojni hodocasnici na putu ka Jeruzalemu koriste.
 
Od 1917. do 1948. godine nalazi se pod britanskom upravom, nakon cega ulazi u sastav danasnje drzave. Vlada te drzave se potrudila da otjera stanovnistvo. Od 1948. godine do danas se stanovnistvo umanjilo sa 101.580 (53.930 muslimana, 30.820 jevreja, 16.800 krscana) na samo 5.000 stanovnika.
 
Ljudi u Jaffi su bili slozni i odlucni kada su se pocetkom proslog stoljeca jevreji vracali u obecanu zemlju. Starosjedioci nisu prodavati zemlju. Povratnicima nije nista drugo preostalo nego da sagrade nekoliko kilometara dalje novi grad. Danas je Jaffa „predgrade“ tog grada, kojeg su nazvali Tel Aviv.

 

04.07.2011.

Zadar - Hrvatska

 

03.07.2011.

Eindhoven - Nizozemska - juni 2011

Nedavno sam imao posla u nekom gradu. Ali sam zaboravio ime tog grada. Mozel mi neko pomoci? Koji je ovo grad?

02.07.2011.

Komentar Iran

Proslih dana sam pisao o Iranu. Trudio sam se da budem u postovima objektivan, suzdrzavao sam se vlastitih komentara koliko god sam mogao. Moje misljenje sam pisao onda poslje u komentarima. Ali ovu temu sad polako privodim kraju pa cu za kraj u ovom postu jos jednom sazeto napisati vlastito misljenje. Mada o ovoj temi jos nekoliko neprocitanih knjiga kod kuce imam. Ali sumnjam da ce mi ponuditi neke nove analiticke perspektive u ovoj debati.

Omogucio sam bas svakome da na ove postove upise komentar. Moram priznati, da sam pozitivno iznenaden ovom diskusijom. Svi smo bili pristojni i nismo se poceli vrijedati. Iskren da budem, rijecima me niko od Vas ne moze ni uvijediti, ali ipak mi je drago kada i ovako kontroverzne teme mozemo i u nasim krugovima dostojanstveno promatrati. Doduse, nije ovo vrlo popularan blog, pa je i vjerovatnoca da ce neki prost covjek navratiti dosta manja nego na drugim posjecenijim blogovima. Ovaj odabrani krug ljudi me iznenadio jos jednom cinjenicom. U nas nije popularno imati jasan politicki ili vjerski stav, iskazati misljenje, zauzeti se jasno za jednu stranu. Ipak su neki od Vas ovdije vrlo jasno rekli sta misle. Ja Vam se zahvaljujem i zbog toga.
Unatoc jasnom stavu sam ipak ocekivao neke promisljenije i zrelije argumente onih sto podrzavaju tu diktaturu. Jer ipak pricamo o prvu zena, o slobdi misljenja i govora, o zivotima neduznih. Mislim da nije dovoljno reci: "to je tako zato sto je tako", "cilj opravdava sredstva", "oni sto su protiv vlasti ili zele piti alkohol ili su i onako vec otisli", "nepravde nema, to je sve samo zapadna propaganda". To je suvise jednostavno da bi moglo proci nekome kao argument. Francuzi su izmislili te neke slobode, Njemci i Talijani su iskusili kako je biti bez njih, Englezi i Spanjolci su suvise razliciti da bi bas svi se slozili u nekom misljenju ili da bi na isti nacin lagali. Samo vrlo zasljepljen insan moze zbilja pomisliti da u Iranu stvarno ima pravde za sve ljude a da je sve ostalo samo zapadna propaganda.

Iranska vlada stvara sama sebi neke iluzije i zivi u tom nestvarnom svijetu. Ta iranska kuca ce se jednog dana srusiti kao kula od karata, jer je sagradena na lazima, manipulacijama i na nepravdi. Nebeski vjetar ce je jednom odpuhnuti u zrak.

Iranska vlada sudijeluje u velikoj igri, a pravila igre jos nije razumijela. Shvatila je da se danas rat najcesce samo preko medija vodi. Ali nije shvatila da narodu moras nesto ponuditi da bi bio na tvojoj strani. Kao da obican covjek na zapadu ne zna da Sadam nikada nije imao atomsko oruzije ili kao da ne zna sta se u Guantanamo Bayu desava. Kao da nezna da zapad nogama moralne vrijednosti gazi, za koje su njihovi preci svoje zivote davali. Kao da ne vidi glad i sirotinju koju upravo oni prouzrokuju. On zna vrlo dobro da se njegovo bogatstvo temelji na neimastini onih sto zive u zemljama iz kojih prirodna bogatstva odnosi. Sve to on zna, ali zivi u blagostanju pa mu je vise ili manje svejedno.

Ja licno se ne bojim onih sto drugacije misle. Svi imaju pravo misliti sta god pozele. Ne bojim se zena koja svoja prava traze. Trazit cu i ja moja, pa ce mo se negdje u sredini naci. Ne bojim se pravednih sudskih prostupaka, niti se bojim slobode medija i govora.  Nije me strah kafana ni gologlavih zena jer znam da me nece promijeniti. Jednostavno ne uticu na mene. Vjerujem u sebe i u svoje ideale. A da iranska vlada takoder u svoje ideale vjeruje, mislim da bi i njoj bilo svejedno sta drugi misle, kao sto je meni. Ali eto nije, pa i to dovoljno govori o njima.


01.07.2011.

Ovih dana u Iranu

Napominjem, video sadrži eksplicitan sadržaj i ne preporučujem ga mlađima.

Pozor: Jasan stav!

AFRIKA

AZIJA
Bliski Istok
- Jaffa
- Haifa
- Tel Aviv
- Jeruzalem 1
- Jeruzalem 2
- Bliski Istok
Gruzija
- Gruzija
Hong Kong
- Hong Kong
- Kowloon
Filipini
- Angeles/Dau
- Manila 1
- Manila 2
- Taal
Kina
- Peking
- Sangaj 1
- Sangaj 2
Sjeverna Koreja
- D.M.Z.
Juzna Koreja
- Seul
Mongolija
- Mongolija
Turska
- Antalya
- Dimcay-Alanya
- Istanbul
- Side

EVROPA
Bosna i Hercegovina
- Arapuša
- Banja Luka
- Banovici
- Bihac
- Bijeljina
- Bileća
- Blagaj
- Boračko jezero
- Brcko
- Bosanski Brod
- Bosanska Krupa 2005
- Bosanska Krupa 2017
- Bosanski Novi
- Bosanska Otoka
- Bosanski Petrovac
- Bosanski Samac
- Bosanska Kostajnica
- Bratunac
- Busovača
- Bužim
- Cazin
- Doboj
- Doboj2011
- Drvar
- Foča
- Gacko
- Gorazde
- Gračanica
- Gradacac
- Hutovo Blato
- Ilidza
- Ilijaš
- Jajce
- Jezero Modrac
- Jelah
- Kakanj
- Kalesija
- Ključ
- Kozarac
- Kraljeva Sutjeska
- Kravice
- Ljubija
- Martin Brod
- Modriča
- Mostar
- Mrkonjic Grad
- Jablanica
- Maglaj
- Medugorje
- Neum
- Odzak
- Osinja
- Prijedor
- Prnjavor
- Počitelj
- Potočari
- Rijeka Drina
- Rijeka Japra
- Rijeka Krivaja
- Rijeka Tara
- Rijeka Una
- Ostrozac2005
- Ostrozac2010
- Sanski Most2001-05-08-09
- Sarajevo 2002
- Sarajevo 2010
- Sarajevo 2012
- Srebrenica
- Srebrenik
- Tešanj
- Tjentište
- Travnik
- Trebinje
- Trnovo
- Tuzla 2006
- Tuzla
- Visegrad
- Visoko
- Vranduk
- Velika Kladusa
- Zelengora
- Zenica
- Zepce
- Živinice
- Zvornik
Albanija
- Tirana
- Lezhe
Andora
- Canillo
- La Vella
Austrija
- Bec
- Brixlegg
- Innsbruck
- Kufstein
- Kramsach
- Leogang
- Pertisau
- Rattenberg
- Reith i. A.
- Salzburg
- Strass im Zillertal
- Zillertal
Belgija
- Bruxelles
Bugarska
- Ruse
Ceska
- Prag
Francuska
- Aix en Provence
- Carcassonne
- Castelnaudary
- Foix
- Lestelle-Betharram
- Lourdes1
- Lourdes2
- Marselj
- Pariz
- Pariz2012 01
- Pariz2012 02
- Lille
- Lourdes 3
- Saint-Girons
- Saint Pe de bigorre
- Toulouse
- Versailles
Grčka
- Kreta
Hrvatska
- Dubrovnik
- Nin
- Plitvicka jezera
- Rab
- Rijeka
- Vir
- Zadar
- Zagreb 2009
- Zagreb 2010
Irska
- Dublin
Ujedinjeno Kraljevstvo
- Belfast i Sjeverna Irska
Italija
- Alghero (Sardinija)
- Bergamo 2009
- Bergamo 2010
- Bergamo 2012
- Firenca
- Lido
- Palermo
- Bibione
- Bologna
- Ancona/Sirolo/Nomana
- Lucca
- Lutago
- Modena
- Montecatini Val di Cecina
- Montegemoli
- Monteriggioni
- Napulj
- Pisa
- San Gimignano
- Siena
- TOSKANA
- Trst
- Vada
- Venecija 2008
- Venecija 1999
- Venecija 2010
- Volterra
- Trapani (Sicilija)
- San Michele
- Firenca
- Rim
- Viareggio
Latvija
- Riga
Madarska
- Budimpesta
- Szombathely
Nizozemska
- Amsterdam2015
- Arnhem 2009
- Arnhem 2010
- Den Haag
- Eindhoven
- Enschede
- Huizen
- Venlo 2006
- Venlo 2010
Njemacka
- Ahaus
- Bad Driburg
- Berchtesgaden
- Berlin 2006
- Berlin 2017
- Bremerhaven
- Dingden-Hamminkeln
- Geldern
- Halle a.d.S.
- Halle (Westf.)
- Hamburg
- Langeoog
- Frankfurt
- Hettstedt
- Kevelaer
- Köln
- Lutherstadt Eisleben
- München
- Münster
- Norderney
- Norddeich
- Oberstdorf
- Ostrvo Poel
- Potsdam
- Rostock
- Schwerin 1
- Schwerin 2
- Seeburg
- Soest
- Straelen
- Stuttgart
- Wendlingen
Norveska
- Oslo
- Vestfold-Akershus
Poljska
- Gdansk
- Varšava
- Wroclaw
Portugal
- Porto
- Vila Nova de Gaia
Rumunija
- Bukurest
- Giurgiu
Rusija
- Moskva
Slovacka
- Bratislava
- Žilina
Slovenija
- Lipica
- Ilirska Bistrica
Spanija
- Ampuriabrava
- Barcelona
- Castello d'Epuries
- Córdoba
- Écija
- Figueres
- Girona
- Granada1
- Granada2
- Lancarote
- Mallorca
- Sevilla
- Santander 2008
- Santander 2009
Svedska
- Göteborg
- Smaland
Svicarska
- Zürich
Vatikan
- Vatikan
Razna putovanja
- Razna putovanja

AMERIKA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
846562

Powered by Blogger.ba