Zagreb je bio dugo godina grad pod Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika.
Građanski trgovci se obraćali mušterijama arhaičnim austrijskim pozdravom: "Mein Buecken," što je iskvarena verzija austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao "Majn bokn " ili Moj naklon. S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: "Bokn" ili Naklon, a u susretu i skidanjem šešira. Od tog skraćenog " Bokn " nastao je tipično zagrebački pozdrav "BOK", s kratkim o ili ponekad dvostrukim o.
Pozdrav i odzdrav "Bok" ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa je tamo "ciao", "adio" i sl.
Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz "Bog", koji nema nikakve veze s pozdravom "Bok".
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku "s Bogom", kasnije "Zbogom" kojim žele nekome da ga na putu Bog čuva.