Moze li jedan jasan stav o braku?
Pored svih oblika i razlika koje karakterisu covjeka u odnosu na druga bica i stvorenja kao sto su: govor, um, razum, pismo, kultura, nacin zivota, pamcenje, kreacija, masta, emocije, slobodna volja cini se da su dvije kljucne dimenzije koje ljude razdvajaju od ostalih bica i stvorenja - vjera i brak.
Brak je osnovna, prva i bitna celija iz koje nastaju i razvijaju se svi oblici drutvenosti i drustvenih grupa: porodica, familija, rod, bratstvo, pleme, narod, nacija i konacno covjecanstvo. Od kvaliteta i valjanosti odnosa u braku zavise i bitno su odredeni odnosi u svim drustvenim grupama. Bez pravih, zdravih, moralnih, vjernih, cistih i postenih odnosa u brakovima nema i niakada nece postojati ni prave ni zdrave porodice, familije, dodova, bratstva, plemena, naroda, nacije i covjecanstva.
Brak je jezgra, srz i bit ljudkog drustva, gledano na razini covjecanstva, kao i svake drustvene skupine. Kao sto je vjera izvor i korijen duhovnog, moralno-etickog, kulturnog, idejnog, misaonog, pravno-obicajnog i tradicijskog odredenja, tako je brak izvor i korijen drustvenog, zajednickog i ljudskog zivota. Brak je stablo i topos iz kojeg nastaje i razvija se svaka ljudska zajednica i drustvena grupa. Bez utemeljenog, regularnog i stabilnog braka nikada ne bi bilo covjecanstva, naroda, nacija, rodova, bratstva i plemena.
Uhh, koja romantika! Ma, kako god bilo...evo jedna pjesma, koja, po mom misljenju, odlicno bracni zivot opisuje:
