Sve slike koje na ovom blogu prikazem samo su moje. Moja autorska prava me ne zanimaju. Slike i sve druge informacije koje pronadete ovdje mozete koristiti kako god pozelite.
13.12.2010.
Šta ti je?
Šta ti je? - upita muž. - Ništa! - odgovara žena. - Jesam li nešto krivo rekao? - Ne! - Možda nešto nisam rekao? - Ne! - Možda sam nešto učinio? - Ne! - Možda sam nešto trebao učiniti? - Ne! - Možda sam nešto rekao o nečemu što sam učinio, a što nisam trebao učiniti ili sam trebao drugačije učiniti, na način primjeren tvom shvaćanju? - Možda! Muž (pucne prstima): - Znao sam!
Lahko je nekima pisati prozu kad se nalaze sami u sobi. Drugima nije tesko sklapati pjesmice kad im je vrijeme neograniceno. Ali pripremiti dobar govor, pricati jezikom koji publika razumije i prihvaca i tokom govora reagovati na okolnosti, na raspolozenje slusaoca, pa i neprimijetno promijeniti strukturu govora, preusmjeriti ga ako treba. Eh, to je velika sposobnost, da ne kazem umjetnost.
U historiji covjecanstva je bilo mnogo vaznih i dobrih govora. Ali ima jedan govor sto je zaista jedinstven. Postigao je koban efekat. Stvarno je genijalan po nacinu, po izvedbi, po mjestu i po vremenu. Taj govor su vec mnogi naucnici analizirali. I svi slazu u misljenju da je fantastican.
Da se dobro razumijemo. Ni najmanje se ne slazem, kamoli da podrzavam ono sto govornik tokom govora kaze. Cak se borim protiv toga. I preporucio bih svakome da mi se u tome pridruzi. Ali sam govor je fenomenalan! Govor odvodi cjelu naciju u totalnu propast a ona joj se jos raduje. Govornik pridobiva slusaoce u dvorani i prisiljava ih da mu se u njegovom zamrsenom misljenju pridruze, iako je sve sto kaze ogromna glupost: