Kod kuće je najgore
Da vas odmah na početku upozorim, jer u nastvku pišem o Efraim Kišonu, koji je za vrijeme života veliki cionista bio. Ako zato iz nekih nacjonalističkih razloga ovo ne želite dalje čitati, vi imate moje potpuno razumijevanje. Za ostale nastavljam: Kišon je napisao knjigu „Kod kuće je najgore“. Ona je poslje biblije najprodavanija knjiga u njegovoj domovini (uhh, kako spretno znam pojam „Izrael“ izbjeći !). U toj knjizi on piše o Napoleonu i njegovoj poslednjoj bitki blizu Wateroo:
Napoleon je bio u svome ratnom prebivalištu s nekoliko generala i časnika. Raspravljali su o taktici bitke. Napoleonova žena ga je stalno napadala za doručak. Stalno je gunđala kako nema sluškinju, a stalno treba čistiti palaču. Kad je došao neki general ona ga nije htjela pustiti unutra bez da je on izuo čizme. I svi već prisutni generali bili su bosi. Kad je konačno Napoleon završio taktiku, otišao je u bitku. Izgubio je. Na kraju piše kako su ovi što su pobjedili bitku ostavili svoje žene daleko, daleko kod kuće. Kao da je Napoleon bitku izgubio zbog ženinog zanovijetanja.
Vi ne možete ni naslutiti kako ja nekad u knjigama ili pričama samog sebe pronalazim. Ali samo Kišon zna zašto je tri puta bio oženjen.
Dok je taj grad 1815. godine za Napleona najveći poraz znaćio, neki drugi su ga 1974. godine koristili kao oskočnu dasku:
