Pozor: Jasan stav!

Pozor: Jasan stav!

Sve slike koje ovdje na ovom blogu prikazem su samo moje. Moja autorska prava me ne zanimaju. Slike i sve druge informacije koje ovdje pronadete mozete koristiti kako god pozelite.

22.02.2017.

Tbilisi - თბილისი

 
stari grad

  

21.02.2017.

Tbilisi - თბილისი

18.02.2017.

Ketevan „Katie“ Melua - ქეთევან მელუა


16.02.2017.

Mtazminda - მთაწმინდა

U parku na brdu Mtazminda, iznad grada Tbilisija, nalaze se tv toranj (274,5 m), luna park i nekoliko lijepih ugostiteljskih objekata. Do vrha se moze doci i zicarom koja je pustena u pogon 1905. godine. Spustajuci se s brda naletio sam na kafanu gdje se pusta meni dragu muzika.

15.02.2017.

Velika dzamija u Tbilisiju

Siije i sunije zajedno koriste Veliku dzamiju u Tbilisiju jer je jedina koja je sacuvana kroz burnu povijest ovog grada. Sadasnji imam je sunija. Ipak se u dzamiji nalaze dva mihraba. Osmanilje su 1723-1735. godine sagradili prvu dzamiju. Kad su Perzijci u 1740tim godinama zauzeli grad, oni su je srusili. 1846-1851, po nacrtu Giovanni Skudieri (1817-1851) sagradena je nova dzamija. Porijeklom iz Padove Skudieri se prvo preselio u Ukraijnu a zatim u Gruziju. Pored dzamije u Tbilisiju je sagradio i prvi kameni most Voronzov i karavan-sarajsku stanicu. U 19. stoljecu ponovo su srusili i malo kasnije na istom mjestu ponovo sagradili trecu dzamiju.

14.02.2017.

Židovi Gruzije

O Židovima Gruzije i njihovom jeziku

Židovi Gruzije čine jednu od najstarijih židovskih zajednica na svijetu, s poviješću starom otprilike 2.600 godina. Gruzijski Židovi dijele se u dvije grupe: u gruzijske Židove koji na tom području žive već 2.600 godina i aškenaske Židove koji su u Gruziju došli tokom ruske aneksije u ranom devetnaestom stoljeću.

Židovi su govorili gruzijski, a kasnije su židovski trgovci razvili dijalekt zvan qivruli (još zvan kivruli ili gruzinski), odnosno židovsko-gruzijski, koji je uključivao veliki broj posuđenica iz hebrejskog i aramejskog. Kivruli je jedini židovsko-kartvelski (južnokavkaski) dijalekt. Ovaj dijalekt nije dovoljno različit od standardnog gruzijskog jezika da ga govornici gruzijskog ne bi mogli razumjeti. Židovsko-gruzijski danas ima otprilike 85.000 govornika. Od toga je, prema podacima iz 2000. godine, u Izraelu njime govorilo 59.800 ljudi. Druga najveća skupina živi u Gruziji, jezik ima još otprilike 4.000 govornika u New Yorku te neutvrđeni broj govornika u Rusiji, Belgiji i ostalim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.

Porijetlo gruzijskih Židova

Porijetlo gruzijskih Židova, koji se također nazivaju Gurjim ili kartveli ebraelebi, je dvojbeno. Jedna od najprihvaćenijih teorija je da su se prvi Židovi naselili na jugu Gruzije nakon što je Nabukodonosor osvojio Jeruzalem godine 568. pr.n.e. i odveo Židove u babilonsko ropstvo. Ovu tezu podupire srednjovjekovni gruzijski povjesničar Leonti Mroveli, koji tvrdi:

"Potom je kralj Nabukodonosor pokorio Jeruzalem. Židovi koji su tada pobjegli došli su u Kartli i zatražili od mamasakhlisia [lokalnog vladara] područje zvano Mtskheta u zamjenu za porez po glavi stanovnika. On im je dao [mjesto] i naselio ih na Aragvi, blizu izvora zvanog Zanavi.”

Mjesto na kojemu su se naselili u zamjenu za plaćanje poreza danas se zove Kherek.

Druga verzija koju Mroveli spominje govori o naseljavanju Židova u Gruziji tokom vladavine rimskog cara Vespazijana. U svakom slučaju, Mroveli ne sumnja da su Židovi živjeli u Gruziji davno prije 1. stoljeća pr.n.e. Prema Mroveliju:
“ Tokom njihove [Bartomove i Kartamove] vladavine, Vespazijan, rimski imperator, osvojio je Jeruzalem. Židovske izbjeglice došle su u Mtskhetu i naselile se ondje gdje su živjeli stari Židovi. ”

Ovi Židovi bili su zvani Uria ili Huria, i ovaj termin pojavljuje se u ranim gruzijskim izvorima kao i u onima iz kasnog Srednjeg Vijeka. U 19. stoljeću ovaj termin je zamijenjen terminom Ebreili, a termin Uria postao je pogrdan naziv za Židove.

Kmetstvo

Tokom mongolskih proboja u Gruziju godine 1236., mnogi Židovi Istočne i Južne Gruzije izbjegli su na zapad koji je zadržao neovisnost. Osnovali su male, siromašne zajednice duž Crnoga Mora, te ih je njihov nezavidan položaj gurnuo u kmetstvo. Od početka 14. stoljeća pa narednih 500 godina, Židovi Gruzije pripadali su kmetskoj klasi zvanoj kamani, koja je živjela pod gruzijskom elitom.

Njihova situacija dodatno se pogoršala u 15. i 16. stoljeću uslijed neprekidnih vojnih sukoba i invazija mongolskog vojskovođe Timura, Turaka i Perzijanaca. Kraj petnaestog stoljeća Gruzija je dočekla rasjepkana u tri različite kraljevine i pet feudalnih područja. Židovski kmetovi prelazili su iz vlasništva u vlasništvo u ime otkupa duga ili kao pokloni. Židovske zajednice bile su razbijene i židovski život bilo je gotovo nemoguće održati. Izloacija i nedostatak vjerskog i duhovnog središta doveli su do opadanja razine židovskog znanja i poznavanja judaizma.

Niz sukoba, ratova i pobuna obilježio je kasno 18. i rano 19. stoljeće, te opustošio ove krajeve. Židovsko vlasništvo često je bilo zaplijenjeno i Židovi su bili prisiljeni tražiti zaštitu od lokalnih feudalaca. Umjesto zaštite, često su porobljavani. Prema gruzijskom zakonu, židovski kmetovi bili su podijeljeni u tri kategorije: kraljevi kmetovi, feudalni kmetovi i crkveni kmetovi. U ovom razdoblju došlo je do velike selidbe Židova, bilo dobrovoljne ili prinudne. U 15. i 16. stoljeću veliki broj Židova iselio je na Krim. U 17. i 18. stoljeću, desetke tisuća Židova i nežidova-Gruzijaca perzijski osvajači prisilno su preselili u Perziju.

Ruska aneksija

Godine 1801., Rusko Carstvo anektiralo je Istočnu Gruziju. Kraljevi kmetovi postali su kmetovi riznice i bili su obavezni plaćati namete Caru. Između 1864. i 1971. godine, ruske vlasti ukinule su kmetstvo i bivši židovski kmetovi preselili su se u gradove i sela gdje su se slobodni Židovi već bili naselili. Naposlijetku, Židovi Gruzije počeli su razvijati židovsku zajednicu. Različite grupe preselile su se u određene gradove i utemeljile su svoje sinagoge. Skupine su se obično sastojale od određenog broja članova proširene obitelji koja je obuhvaćala tri ili četiri generacije.

Početkom 19. stoljeća, ruska vlada prisilila je aškenaske ruske Židove na selidbu u Gruziju. Aškenaski Židovi i gruzijski Židovi počeli su uspostavljati kontakt, odnosi su bili nategnuti. Gruzijski Židovi smatrali su Aškenaze sekularnim bezobožnicima, dok su Aškenazi s visoka gledali na gruzijske Židove. Ove dvije skupine ujedinile su se naknadno oko ideje cionizma. Aškenazi su se priključili cionisitičkim organizacijama i počeli širiti svoje ideje gruzijskim Židovima. Godine 1897., utemeljena je prva cionistička organizacija u Tbilisiju. Dana 20. augusta 1901., održan je Prvi kongres kavkaskih cionista u Tbilisiju. Rabin David Baazov vodio je gruzijski cionizam tokom 19. i ranog 20. stoljeća. Godine 1902. Baazov je nazočio Šestom cionističkom kongresu u Baselu. Svežidovski kongres održan je 1918. u Tbilisiju i prisutni su bili predstavnici svih gruzijskih i ruskih židovskih zajednica u zemlji, osim zajednice u Kutaisiju, koja je bila postala centar anticionističke aktivnosti. Vođe ortodoksnih zajednica, tzv. hakhami, također su se borili protiv širenja cionizma među gruzijskim židovskim zajednicama. Aliyah je započela početkom 1863. godine i tu uglavnom iz vjerskih uvjerenja. Do 1916. godine, 439 gruzijskih Židova živjelo je u Palestini, uglavnom u Jeruzalemu, blizu Vrata Damaska. Vrlo mali broj hakhama je imigrirao u Izrael u skladu sa svojim anticionističkim stajalištem. Većina gruzijskih Židova u Jeruzalemu živjela je u siromaštvu. Uglavnom su radili kao istovarači robe.

Carska vlast

Antisemitizam je bio ozbiljan problem u Gruziji, osobito u drugoj polovici 19. stoljeća. Provodili su ga carski dužnosnici i ruska pravoslavna crkva, dodatni problem je bilo ukidanje kmetstva i urbanizacija židovskog stanovništva. Bivši kmetovi postali su trgovci i time su postali prijetnja gruzijskim radnicima. Antisemitizam je bio prisutan u Rusiji stoljećima i nakon pripajanja Gruzije počeo se širiti i među nežidovima Gruzije koji su svoju frustraciju okupacijom carske Rusije iskalili na Židovima.

Šest optužbi za ritualna ubojstva dogodilo se u Gruziji 1852., 1878., 1881., 1882., 1883. i 1884. godine. Najgori i najzloglašeniji slučaj dogodio se u selu Sachkhere, 1878. godine, kada je devet Židova optuženo za sudjelovanje u ritualnom ubojstvu kršćanskog djeteta s ciljem uporabe njegove krvi za izradu macesa za Pesah. Suđenje je održano u Kutaisiju i bilo je nazvano Suđenje iz Kutaisija. Osumnjičeni su proglašeni nevinima, ali su se optužbe nastavile.

Premda je službena vlast bila relativno tolerantna prema Židovima, nakon revolucije iz 1905. godine, Rusi su zauzeli stroži stav. Gruzijski Židovi odvojili su se od ruskih Židova, naglašavajući time svoju odanost monarhiji i njihovim korijenima u toj regiji. Godine 1913. zamjenik namjesnika u Kutaisiju iznudio je novac od gradskih Židova i naredio ubojstvo onih koji ga nisu poslušali. Nakon Oktobarske revolucije iz 1917. godine, carska vlast je zbačena i zamijenjena boljševičkom. Gruzija se počela boriti za neovisnost koju je proglasila 26.05.1918. godine. S neovisnošću je došla sloboda govora, tiska i organizacije, što je unaprijedilo poziciju Židova u Gruziji.

Razdoblje sovjetske vladavine

Novostečena sloboda nije dugo trajala. Crvena Armija izvršila je napad na Gruziju u februaru 1921. godine, nakon čega je uslijedio masovni bjeg iz te regije. Gruziju je napustilo između 1.500 – 2.000 Židova, od kojih se između 1.000 i 1.200 naselilo u Palestini. Ostali su pobjegli prvenstveno u Istanbul, gdje je gruzijska židovska zajednica postojala od 1880-ih. U početku su sovjeti dozvolili Židovima prakticiranje vjere, ali su nakon gruzijske pobune iz 1924. godine, vlasti odlučile stati na kraj cionističkom aktivizmu, uveli su ekonomska ograničenja i započeli s diskriminacijom Židova. Nakon poslovnog kraha uslijed novonastalih okolnosti, oko 200 obitelji je bankrotiralo i prijavilo se za izlazne vize. Vize je dobilo samo 18 obitelji. Sredinom 1920-ih godina, sovjeti su se usredotočili na industrijalizaciju i sekularizaciju gruzijskih Židova. Židove se prisiljavalo na rad u tvornicama i na priključenje zadrugama i poljoprivrednim kolektivima.

Između 1927. i 1928. godine, OZET, organizacija za naseljavanje židovskih radnika na farmama, utemeljila je određeni broj židovskih kolektivnih farmi. Ove male, homogene zajednice postale su izolirane židovske zajednice na kojima se nastavila izučavati Tora. Kada su komunisti to uvidjeli, rasformirali su ove zajednice 1930-ih i raspršili Židove po raznim drugim poljoprivrednim dobrima, uništivši na taj način židovske zajednice. U međuvremenu su se nastavile odmazde na račun optužbi za ritualna ubojstva, od kojih su najzapamćenije one u Sachkhereu 1921. godine, Tbilisiju 1923. godine i u mjestu Akhalzikhe 1926. godine.

Kao odgovor na sovjetske progone i sve lošiju gospodarstvenu situaciju, cionisti su sve više lobirali za preseljenjem u Izrael. Sovjeti su se odlučno suprostavljali židovskom odlasku i tokom 1930-ih su se okomili na cionističke organizacije, te su uhitili i smaknuli mnoge njihove članove. Između 1937. i 1938. godine, vlasti su zabranile sudjelovanje u židovskim vjerskim službama i kulturnim aktivnostima. U septembru 1937. godine, devet hakhama, od kojih su dvojica bili Aškenazi, uhićeni su u Tzkhinvaliju, poslani u zatvor bez suđenja i smaknuti.

Jedina preostala židovska organizacija bila Povijesni i etnografski muzej, ali i ona je ubrzo zatvorena. Direktor muzeja, Aharon Krikheli, uhićen je 1948. godine, a muzej je zatvoren nekoliko godina kasnije čime je simbolično označen kraj židovske kulture u Gruziji. Ipak sovjeti nisu uspjeli u potpunosti iskorijeniti vjersku praksu. Kroz cijelo razdoblje sovjetske vladavine Židovi su bili ugnjetavani. Optužbe o ritualnim ubojstvima nastavile se i u 1960-ima. Nakon Šestodnevnog rata, veliki broj gruzijskih Židova tražio je izlazne vize za Izrael. U augustu 1969. godine, sedamnaest obitelji pisalo je Povjerenstvu za ljudska prava UN-a i tražilo pomoć. Ovo je bio prvi javni apel sovjetskih Židova u kojem su tražili izlazak iz SSSR-a i odlazak u Izrael. U julu 1971., skupina gruzijskih Židova odlučila se na štrajk glađu ispred moskovske pošte. Ovi napori urodili su plodom i tokom 1970-ih oko 30.000 gruzijskih Židova dobilo je izlazne vize. Ukupno je oko 17% sovjetskog židovskog stanovništva uspjelo otići u tom razdoblju.

Gruzijski Židovi danas

Nakon pada SSSR-a, Gruzija je 1991. godine proglasila neovisnost. Danas u Gruziji postoji oko 30 židovskih institucija, jedna židovska škola i četiri dopunske škole. Izlaze tri lista, postoji židovska radio i televizijska postaja. Broj Židova u Gruziji kontinuirano opada zbog iseljavanja u Izrael, čemu pogoduju nestabilne političke i ekonomske prilike. Od 1989. godine je u Izrael iselilo 21.134 Židova. Zajednica koja je nekada brojala 100.000 članova, sada ih ima otprilike 13.000, od čega 11.000 živi u Tbilisiju.

Tekst: Gabi Abramac (Hrvatski povijesni portal)

Prilog ovom clanku su slike iz sinagoge u Tbilisiju koje sam slikao u novembru 2016. godine. Gruzijska sinagoga poznata je i kao Velika Sinagoga. Utemeljili su ju Zidovi iz gradica Akhalzikhe, koji se nalazi u jugozapadnoj gruzijskog regiji zvanoj Samtskhe-Javakheti. Dosli su u Tbilisi u kasnom 19. stoljecu. Sinagoga se ponekada naziva i ”sinagogom naroda iz Akhalzikhea”. Zgrada je zidana između 1895. i 1903. godine. Sadrzi dvije molitvene dvorane. Molitvena dvorana na gornjem katu, koja je veca i ima balkon za zene, koristi za sabatnu sluzbu i velike blagdane. Manja dvorana u prizemlju koristi se za dnevne molitve i nema zensku sekciju. Sinagoga je okruzena zidom i zeljeznom kapijom. U unutarnjem dvoristu nalazi se pekara, košer restoran, prostor za ritualno klanje zivotinja i Talmud Tora.

04
13.02.2017.

Gudauri - გუდაური

Duboko u brdima Visokog Kavkaza, na putu izmedu Tbilisija i Vladikavkaza, na nadmorskoj visini od 2196 m, otovorena je postanska stanica 1870. godine.

Posto ovo mjesto ima idealnu klimu za zimski turizam, sto godina kasnije se polako pocelo pretvarati u destinaciju za ljubitelje zimskih sportova. Danas je najvisa tacka skijalista gotovo na 3.500 metara m/nv. A za ljubitelje heli-skijanja pocetna tacka je na preko 4200 m/nv.

Na osnovi espertize iz 1980. godine, koju su izradili italijani Hugo Iling i Guiseppe Kanestrini, svjetski strucnjaci za turizam, austrijski i svedski investitori su ulozili oko 30 miliona € u hotel koji moze ugostiti 300 gostiju. Pored tog danas u gradu ima jos 9 drugih hotela i veliki broj privatnih smjestaja. Turisti uglavnom dolaze i SAD, Njemacke, Austrije, Izraela i Turske.

   

10.02.2017.

Gruzijski kriz - ჯვარი ვაზისა

Gruzijski kriz, Kriz svete Nine ili Kriz vinove loze su razliciti nazivi za kriz s objesenom vodoravnom polugom. Taj kriz je danas najvazniji simbol Gruzijske pravoslavne crkve.

Pravoslavna hagiografija kaze da je Sveta Nina, prosvetiteljka Gruzije, za vrijeme rimskog cara Dioklecijana (236.-312.) primila kriz od Presvete Bogorodice pa ga je iz Kapadokije odnjela u grad Mzheta (nedaleko od Tbilisija). Djevica Nina je odmalena zeljela da pode u Gruziju i pokrsti Gruzijce. Kad je bila dovoljno stara ona je tako i ucinila. Uspjela je pokrstiti vladara zapadne Gruzije Miriana, njegovu suprugu Nanu i njihovog sina Bekara. Cinila je mnoga cudesa za vrijeme zivota a i poslije smrti.

Gruzijci su stoljecima cuvali tu relikviju u katedrali Svetičoveli u gradu Mzheta. Da bi je sacuvali od mnogobrojnih osvajaca njihove zemlje oni su je jedno vrijeme, u srednjem vijeku, sakrili u crkvi Zminda Sameba na brdu Kazbek. Perzijski osvajaci su je ipak pronasli i odnijeli u Armeniju. Odatle je odnesena u Moskvu, da bi je car Aleksandar I, nakon gruzijske aneksije 1801. godine, vratio gruzijskoj pravoslavnoj crkvi. Danas se kriz nalazi u katedrali Sioni u Tbilisiju.

Iz Žičkog prologa:

Djevica prekrasna, blagorodna Nina.
Postade Promislom apostol Gruzina.
Uprkos gonjenju cara Duklijana,
Ona krstom krsti cara Miriana
I casnu mu Nanu i sina Bekara,
Kroz njih i sav narod i cvijet od glavara.
Sve ih krsti krstom Bozijega Sina,
Svetiteljka Nina, apostol Gruzina.
Od djetinjstva Nina Boga je molila
Džul - Gruziju da bi ona pokrstila.
Što molila Boga Bog joj blagi dao:
Iz Ninine ruke krst je zasijao
Pitomoj Gruziji, gdje se i sad sija.
Gdje Ninina ruka i sad blagosilja.
Tamo grob je Ninin, nad njim hram se blista
Slaveć, svetu Ninu, i Gospoda Hrista.

09.02.2017.

Revolucija ruža - ვარდების რევოლუცია

Zviad Gamasahurdia, prvi predsjednik nezavisne Gruzije (26.05.91-06.01.92), rekao je: „Umjesto sa mecima mi cemo nase neprijatelje gadati ruzama.“

Zbog nepostivanja ljudskih prava, temeljnih sloboda i zbog duboko ukorijenjene korupcije u vladi i drustvu osnovan je studentski pokret 2000. godine u Tbilisiju. Ispocetka su se studenti prvenstveno zalagali za reforme na drzavnim sveucilistima.

Zbog negregularnih izbora, koji su odrzani 02.11.2003. godine, protest se prosirio i na druge regije i slojeve drustva. Mnoge druge nevladine i studentsko-omladinske ogranizacije su im se pridruzile a navodno porazeni Sakašvili se odmah nakon izbora ipak proglasio pobjednikom. 10. novembra su producent i reziser Giorgi Šaindrava, pisac Davit Turašvili i dva predstavnika Instituta za slobodu, Giga Bokeria i Davit Surabišvili, osnovali komitet za gradanski otpor. Zatim su se dva najjaca opoziciona saveza ujedinila i skupa su ultimativno zahtjevali ostavku presjednik Eduarda Ševarnadzea i ponavljanje izbora.

Sredinom novembra cijelu zemlju je zahvatio talas protestnih akcija i mirnih narodnih marseva. Na dan konstituirajuce sjednice nelegitimne vlade, 22. novembra, protesti su dostigli vrhunac. Sa ruzama u rukama, pozivajuci se na rijeci Zviada Gamasahurdia, je opozicija nasilno usla u parlament gdje je nakon malog guranja Sakašvili upito Ševarnadzeu dvije znacajne rijeci: „Dajte ostavku!“. Nakon toga je zasjedanje prekinuto a Ševarnadze je pobjegao iz zgrade skupstine. 4. januara 2004. godine ponovljeni su izbori koje je naravno Sakašvili uvjerljivo pobijedio.

Revolucija ruza je jedna od cetiri “Obojenih revolucija“:

2003 Revolucija ruza u Gruziji
2004 Narancasta revolucija u Ukrajini
2005 Cedar revolucija u Libanu
2005 Tulipanska revolucija u Kirgistanu

 

08.02.2017.

Katedrala smrti Bogorodice - Bagrati - ბაგრატის ტაძარი

Na vrhu brda Uk’imerioni, u gruzijskom gradu Kutaisi, nalazi se “Katedrala smrti Bogorodice“. Po uzoru katedrale u turskom gradu Öşk Vank izgradena je u 11. stoljecu (oko 1003. godine), za vrijeme vladavine Bagrata III. (975.-1014.).

ruina u 19. stoljecu:
Bild

Osmanlije su 1692. godine ovu crkvu i obiljezni samostan tokom invazije opljackali i unistili. Obnova ruine je otpocela 1952. godine da bi tek 20.08.2012. godine, nakon vise od 300 godina, ova gradevina ponovo zasjala na brdu iznad grada.


1913. godine:
Bild

Dugo su se vodile rasprave oko rekonstrukcije. Jedni su htjeli obnoviti katedralu u izvornom obliku a drugi su zeljeli nesto sasvim novo sagraditi. Zbog nepridrzavanja izvornog oblika i ne uvazavanja predlozenog nacrta UNESCO ju je smjestio na Listu ugrozenih mjesta svjetske bastine.


obnavljanje u junu 2012. godine:
Bild

Nedaleko od crkve, za vladavine Davida Graditelja (1073.-1125.), je podignut trokatni kampanil (odvojeni zvonik). Crkva je dugo sluzila kao vjersko srediste gruzijskog kraljevstva, ali i simbol ujedinjenja Gruzijaca.
Slike s mog putovanja, novembar 2016:


Stariji postovi

Pozor: Jasan stav!
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

AFRIKA

AZIJA
Bliski Istok
- Jaffa
- Haifa
- Tel Aviv
- Jeruzalem 1
- Jeruzalem 2
- Bliski Istok
Hong Kong
- Hong Kong
- Kowloon
Filipini
- Angeles/Dau
- Manila 1
- Manila 2
- Taal
Kina
- Peking
- Sangaj 1
- Sangaj 2
Sjeverna Koreja
- D.M.Z.
Juzna Koreja
- Seul
Mongolija
- Mongolija
Turska
- Antalya
- Dimcay-Alanya
- Istanbul
- Side

EVROPA
Bosna i Hercegovina
- Arapuša
- Banja Luka
- Banovici
- Bihac
- Bijeljina
- Blagaj
- Boračko jezero
- Brcko
- Bosanski Brod
- Bosanska Krupa
- Bosanski Novi
- Bosanska Otoka
- Bosanski Petrovac
- Bosanski Samac
- Bosanska Kostajnica
- Bratunac
- Busovača
- Cazin
- Doboj
- Doboj2011
- Drvar
- Foča
- Gorazde
- Gračanica
- Gradacac
- Hutovo Blato
- Ilidza
- Ilijaš
- Jajce
- Jezero Modrac
- Kakanj
- Kalesija
- Ključ
- Kozarac
- Kraljeva Sutjeska
- Kravice
- Ljubija
- Martin Brod
- Modriča
- Mostar
- Mrkonjic Grad
- Jablanica
- Maglaj
- Medugorje
- Neum
- Odzak
- Osinja
- Prijedor
- Prnjavor
- Počitelj
- Potočari
- Rijeka Drina
- Rijeka Japra
- Rijeka Krivaja
- Rijeka Una
- Ostrozac2005
- Ostrozac2010
- Sanski Most2001-05-08-09
- Sarajevo 2002
- Sarajevo 2010
- Sarajevo 2012
- Srebrenica
- Srebrenik
- Tešanj
- Travnik
- Trnovo
- Tuzla 2006
- Tuzla
- Visegrad
- Visoko
- Vranduk
- Velika Kladusa
- Zenica
- Zepce
- Živinice
- Zvornik
Albanija
- Tirana
Andora
- Canillo
- La Vella
Austrija
- Bec
- Brixlegg
- Innsbruck
- Kufstein
- Kramsach
- Leogang
- Pertisau
- Rattenberg
- Reith i. A.
- Salzburg
- Strass im Zillertal
- Zillertal
Belgija
- Bruxelles
Bugarska
- Ruse
Ceska
- Prag
Francuska
- Aix en Provence
- Carcassonne
- Castelnaudary
- Foix
- Lestelle-Betharram
- Lourdes1
- Lourdes2
- Marselj
- Pariz
- Pariz2012 01
- Pariz2012 02
- Lourdes 3
- Saint-Girons
- Saint Pe de bigorre
- Toulouse
- Versailles
Grčka
- Kreta
Hrvatska
- Dubrovnik
- Nin
- Plitvicka jezera
- Rab
- Rijeka
- Vir
- Zadar
- Zagreb 2009
- Zagreb 2010
Irska
- Dublin
Ujedinjeno Kraljevstvo
- Belfast i Sjeverna Irska
Italija
- Alghero (Sardinija)
- Bergamo 2009
- Bergamo 2010
- Bergamo 2012
- Lido
- Palermo
- Bibione
- Bologna
- Ancona/Sirolo/Nomana
- Lucca
- Lutago
- Modena
- Napulj
- Pisa
- Trst
- Venecija 2008
- Venecija 1999
- Venecija 2010
- Trapani (Sicilija)
- San Michele
- Firenca
- Rim
- Viareggio
Latvija
- Riga
Madarska
- Budimpesta
- Szombathely
Nizozemska
- Amsterdam2015
- Arnhem 2009
- Arnhem 2010
- Den Haag
- Eindhoven
- Enschede
- Huizen
- Venlo 2006
- Venlo 2010
Njemacka
- Ahaus
- Bad Driburg
- Berchtesgaden
- Berlin
- Bremerhaven
- Dingden-Hamminkeln
- Geldern
- Halle a.d.S.
- Halle (Westf.)
- Hamburg
- Langeoog
- Frankfurt
- Hettstedt
- Kevelaer
- Köln
- Lutherstadt Eisleben
- München
- Münster
- Norderney
- Norddeich
- Oberstdorf
- Seeburg
- Soest
- Straelen
- Stuttgart
- Wendlingen
Norveska
- Oslo
- Vestfold-Akershus
Poljska
- Gdansk
- Varšava
- Wroclaw
Portugal
- Porto
- Vila Nova de Gaia
Rumunija
- Bukurest
- Giurgiu
Rusija
- Moskva
Slovacka
- Bratislava
- Žilina
Slovenija
- Lipica
- Ilirska Bistrica
Spanija
- Ampuriabrava
- Barcelona
- Castello d'Epuries
- Figueres
- Girona
- Granada1
- Granada2
- Lancarote
- Sevilla
- Santander 2008
- Santander 2009
Svedska
- Göteborg
- Smaland
Svicarska
- Zürich
Vatikan
- Vatikan
Razna putovanja
- Razna putovanja

AMERIKA

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
483953

Powered by Blogger.ba